Iskustvo roditelja: dojenje (ni)je problem

Dobro informirana, visoko motivirana, izuzetno dobro opremljena jastukom za dojenje autorica Roditelja.hr, Nadica H. iznimno se radovala dojenju kćeri Dorotee. Pročitajte njezino iskustvo.

Dojenje je najprirodnija stvar na svijetu?

Čega sam se prije trudnoće bojala? Trudova, baby bluesa, strija na trbuhu. Čega se nisam bojala? Dojenja. A i zašto bih, pa to je najprirodnija stvar na svijetu. Osim toga sam savršeno pripremljena: već danima ne nosim grudnjak da bi se grudi učvrstile. Pročitala sam da po pitanju majčina mlijeka potražnja regulira ponudu i da zbog toga se ne moram brinuti da mi beba nije sita. Osim toga: mnogo sam novca investirala u jastuk za dojenje koji obećava apsolutni konfor za majku i bebu prilikom dojenja. Što tu uopće može poći po zlu? Mnogo toga. Jer iako mi je primalja točno pokazala kako da malenu stavim na prsa i iako sam vjerovala da će Dorotea poslušno piti kao mala ribica, isprva je – stvarno grozno. "Lagana bol" o kojoj sam čitala izgledala je kao da mi netko klamericom probada bradavice. Nekoliko puta provjeravam: ima li Dorotea možda ipak već zube s kojima me potajno grize?

Dojenje postaje tuča s jastucima

Nekako sam si sve to zamislila previše jednostavno. Staviti dijete na prsa i na posao. Kako da ne: samo stavljanje djeteta na prsa je prava umjetnost. Najprije redoslijed: desno, lijevo, lijevo, desno, desno, lijevo. A osim toga, trebala bih dojiti u što više različitih položaja, što bi spriječilo upalu dojke. Dajem sve od sebe. Dojim Doroteu bočno, sprijeda i straga u tzv.nogometaškom položaju. I uvijek pomoću jastuka za dojenje. Osjećam se užasno glupo: nemirna beba u jednoj ruci, ogromna platnena kobasica u drugoj. Pozicionirati kobasicu, polegnuti dijete, fiksirati dijete, fiksirati kobasicu, a odakle mi sada ruka za pažljivo umetanje bradavice u usta bebe? Tako se noću odvijaju pustolovne scene u našem krevetu: Dorotea se budi gladna. Ja počinjem s kompliciranom konstrukcijom jastuka za dojenje, a suprug je zadužen za u milimetar precizno dodavanje Dorotee. Ona je u međuvremenu toliko gladna da mlatara rukicama i očajno sisa sve što joj se nađe u blizini usta. Ajoj! Doista kao mali vampir. Vrlo brzo su bradavice u ranama. Svaki put kad Dorotea počne piti gnječim suprugovu ruku. "Ovo gotovo sliči trudovima", kaže on. Da, do vraga!

Parole izdržljivosti

Sve boli: svaki zagrljaj, svako brisanje nakon tuširanja. Zatiljak mi se ukočio, leđa bole. Razlog: svaki sam puta tako sretna kada Dorotea konačno pravilno sisa da se ukočim dok ona ne završi. I to u pozicijama koje se čine potpuno nemogućima. Naravno, znam da to ne bih trebala raditi. No tu moje ambicije da postanem supredojilja padaju u vodu. Jednostavno samo želim da moje dijete pije! I to iz mojih grudi, a ne iz bočice, još uvijek i unatoč svemu. Srećom, unatoč trajnog osjećaja bezbrižnosti u trudnoći pročitala sam ponešto na temu dojenja. I zapamtila: svaka žena može dojiti. Osim toga: problemi s dojenjem se mogu riješiti. Stoga: U boj!

Ne postoji ništa – osim prsa!

Najvažniji savjet stiže od moje prijateljice: sada ni slučajno bočice u kuću! Ne dohranjivati, ne izdajati: svako dojenje nagraditi bonbonjerom - i nastaviti. Ona pokazuje kolutiće sala koji su se pomalo počeli stvarati na Doroteinim ručicama: "Svaki gram je od tebe!" To mi pomaže da izdržim. Isprobavam brojne pripravke iz kućne ljekarne: ljekovitu vatu, obloge, zamrznuti grašak, sir, vrećice crnog čaja i jastučiće od vune i svile. Stotine žena ocijenile su ih djelotvornima. A ne meni su jednostavno senzacionalno neučinkovite. Frustrirajuće! U nevolji zovem prijateljicu. Što učiniti kada više ništa ne pomaže? Njezin savjet: kapice za bradavice da bi pod njima dojka mogla zacijeliti. Uvjerava me da ću se preporoditi. Optimistično marširam u ljekarnu i nabavljam spasonosni proizvod. Rezultat: Dvostruki ajoj! Rane na koži plastika još više vrijeđa. To je još gore nego bez nje!

Natrag na početak

Ponekad promatram svoju bebu dok spava. Tada ne mislim kako je slatka, već se u sebi molim da se još ne probudi. No Dorotea se budi. I ja je dojim, jer moram i jer to želim samo kada ne bi tako boljelo. Jednom je došla mama u posjet. Za nju je dojenje bilo super jednostavno. I u skladu s time ostaje začuđena: problemi s dojenjem? Postoji li tako nešto? Pokaži mi kao to radiš. Dovlačim svoj jastuk za dojenje. "Što ćeš ti s tom kobasicom? Tako uopće nemaš osjećaj za dijete!" A kada Dorotei pokušavam staviti bradavicu u usta, kaže: "Pusti nju - može ona to i sama!" "Ne može", na to ću ja. "A i ne znam dojiti bez jastuka za dojenje." Moja majka ustraje u tome da pokušam. Ponovno sve od početka: jednostavan zahvat. Dorotea mi leži na ruci, s glavicom u pregibu ruke i gleda me puna očekivanja. Privlačim ju k sebi i – ona pije! Pez podupirača i pomagala. Još me boli, no prvi puta od poroda imam osjećaj: hej, ja znam dojiti. Bez kobasice, svugdje. U kafiću, u parku, u nuždi i u autobusu. Slobodna sam. Konačno mogu ići u grad bez straha da ću kući morati jurti s urlajućim djetetom u naručju!

Kura za bradavice

Od tada Doroteu uvijek mogu dojiti čim ogladni. Koje olakšanje! Nakon svakog podoja (još se nagrađujem bonbonjerom) uništene bradavice namažem tankim slojem kreme za rane. To doduše stoji u maloj knjižici o dojenju, ali unatoč tome pomaže. I pošto sam utvrdila da se bolovi nakon petnaest minuta sisanja pojačavaju, Dorotei sam postavila vremenski rok. Nakon petnaest minuta mora na drugu dojku. U nuždi mijenjam dva do tri puta.

Dojenje je zabavno!

Sasvim polako, bolovi su se sve više smanjivali, dok jednom nisu u potpunosti iščezli. Ludnica: Dorotea i ja - uhodani dojenački tim! To je jednostavno lijepo. Kako zablista kada vidi da podižem majicu! Kako otvara usta puna očekivanja! Kako dražesno mljacka! Kako prilikom sisanja svojom ručicom traži moju da bi ju držala! Kako mi se sretno i sito smije dok joj posljednji gutljaj mlijeka curi iz usta! To sve prije ne bi ni primjetila. Vidjeti ju ovakvu, čini me sretnom. Sretna sam što nisam odustala (iako sada razumijem svaku ženu koja to učini). Svladala sam točno dva položaja kod dojenja: sjedeći i ležeći. Danju dojim u jednom, noću u drugom položaju. Ne razmišljam o tome koju je dojku posljednju sisala. Unatoč tome nisam dobila upalu dojke.

Odvikavanje od dojenja? Ima vremena

Za vikend posjećujem prijateljicu. Ona je u sedmom mjesecu trudnoće. I boji se: trudova, baby bluesa, strija na trbuhu. Za dojenje kaže: već će nekako uspjeti. Kad bi samo znala, pomislim. I razmišljam: da joj ispričam koja je to borba bila dok nismo došli do ovdje? Ne želim je plašiti. Osim toga, vrlo lako se može dogoditi da doista sve prođe odlično – znam dovoljno žena kod kojih je upravo tako išlo. "Naravno da će sve ići kako treba", kažem naposljetku samo. "A ako ne odmah, onda malo kasnije. Obećaj mi da ćeš me nazvati, ako bude problema. I ne kupuj bočice! " Uskoro će Dorotea napuniti pola godine. Šest mjeseci potpunog dojenja bio je moj željezni cilj u prvom težem razdoblju. Do tamo – i ni dana dulje. Mislila sam onda. A sada i ne pomišljam na odvikavanje. Dorotea smije na prsa koliko god želi. Nadam se još neko vrijeme.

Pročitajte i:

"Upomoć, moja beba plače!"

Bebin plač za mnoge je roditelje velika nepoznanica. Za roditelje je naročito stresno kad je…

odvikavanje od pelena

Kći poznate glumice s pet godina još u pelenama! Kad je vrijeme za odvikavanje?

Koji signali upućuju da je beba spremna za odvikavanje od pelena te što je još…

dojenački grčevi

Sve što trebate znati o dojenačkim grčevima i kako ih spriječiti

Zašto dolazi do tih mučnih "epizoda" i za dijete i za roditelje znanost još nije…

majka i novorođenče

Žestoka rasprava o dojenju! 'Nisam manje vrijedna mama jer sam hranila bebu na bočicu!'

Dojenje je stvar osobnog izbora, ali i „vječna tema“ za žestoke rasprave. Majčino mlijeko najzdraviji…