Od najranijih dana vaše je dijete u stanju sjediti uz vašu potporu ili u sjedalici. Samostalno sjedenje sljedeći je veliki korak koji tek treba svladati. Da bi usvojilo tu novu i uzbudljivu vještinu, moraju biti ispunjeni i određeni uvjeti. Dijete mora moći preokretati se s leđa na trbuh u tom položaju držati glavicu u zraku podupirući se rukama te se na kraju samo smještati u sjedeći položaj. Tim radnjama vježba sve grupe mišića koje će mu biti od presudne važnosti, prvo za sve spretnije podizanje u sjedeći položaj, a zatim i za samostalno sjedenje bez potpore.

Doduše, za usavršavanje sjedenja bit će potrebno još puno pokušaja i padova, no sve dok mišići nogu, kukova i leđa ne ojačaju, usklade se te ne nauče održavati ravnotežu u tom novom uzbudljivom položaju, sjedenje će biti nestabilno. Razvoj ove vještine teći će prema određenom očekivanom slijedu.

Priprema za prvi pokušaj sjedenja (4. − 6. mjesec)

U ovoj dobi vaše dijete je pravi mali zvrk. Koristi se svim udovima, prevrće s trbuha na leđa te pokazuje sve znakove uživanja u svakom novom položaju koji uspije izvesti. Možda je već imalo iskustvo da ste ga kratko postavili u sjedeći položaj, a ono je vrlo brzo posrnulo. Ova faza kratkotrajnog sjedenja silno je uzbudljiva i poticajna za dijete pa se ono sve češće pokušava samo smjestiti u sjedeći položaj. Kada kratko sjedi, glavica je pognuta, a leđa nisu ravna i ne mogu nositi čitavu težinu gornjeg dijela tijela. Zbog toga sada valja pripaziti na djetetovu sigurnost. Uspijeva li se smjestiti u sjedeći položaj, obavezno ga zaštitite jastucima ili dekama. Oko djeteta napravite mekani poligon od jastuka, koji će poslužiti kao mekana strunjača na koju će se dijete dočekati. Pripazite da u blizini nema oštrog namještaja (ormar, stolić) ili predmeta na koje bi se moglo ozlijediti. Budite stalno uz dijete, pogotovo ako je jastuka mnogo jer bi moglo pasti među jastuke te si spriječiti dovod zraka.

Sjedimo uz potporu (7. − 8. mjesec)

Sada je dijete već izrazito zadovoljno činjenicom da može sjediti samostalno pa makar i na kratko. Problem je jedino ravnoteža koja još nije najbolja. Ali i to se u ovoj dobi već može riješiti, i to rukama. One su sada od velike pomoći jer se na njih lako osloniti i više neće biti toliko prevrtanja. Dijete se tako dok sjedi, povremeno ili čak dulje vrijeme podupire ručicama prije svega ispred tijela, a zatim i sa strane. Međutim, ručice su na taj način potpuno zauzete i teško je slobodno igrati se i dohvaćati igračke. To je važan poticaj djetetu koje sve više oslobađa ruke te time jača mišiće kralježnice koja polako preuzima držanje tijela.

Riješili smo problem ravnoteže (8. − 9. mjesec)

Većina mališana ove dobi u stanju je sjediti uspravno ne koristeći se stalno rukama za održavanje ravnoteže. Sada smo konačno samostalni i u sjedećem položaju možemo proučavati igračke. No, iako je puno napredovalo, dijete još nije savršeno stabilno. Naglo podizanje ruke, okret glave na mamino dozivanje ili neka druga iznenadna situacija mogli biti razlog za prevrtanje. Tu je zato potrebno dobro pripaziti na djetetovu sigurnost. Iako je već sigurnije u sjedenju, i dalje je poprilično nestabilno.

Samostalno sjedimo (10. mjesec)

Sad je vaše dijete vjerojatno već savršeno svladalo sjedenje i može većinu vremena provesti u sjedećem položaju. U ovoj fazi već iz sjedećeg položaja može odlično prijeći na sve četiri i puzanjem doći kamo god poželi. Svladano sjedenje preduvjet je za nove vještine koje će slijediti. To su u prvome redu puzanje i podizanje u stojeći položaj, a zatim i hodanje.

Nekoliko savjeta

  • Sjedenje je samo jedna od faza djetetova razvoja koju sva djeca moraju proći. Između šestog i devetog mjeseca dijete će vam samo vrlo jasno pokazivati želju za sjedenjem i činiti to pružajući vam rukice da ga uspravite, primajući se za vaše prste ili predmete kako bi se posjelo. Ako jasno pokazuje želju, nećete pogriješiti ako mu to i omogućite.
  • Pokušajte djetetu omogućiti sjedenje na ravnoj i stabilnoj podlozi, primjerice, tako da što češće sjedi na tankoj i stabilnoj strunjači (velike puzzle). Izbjegavajte mekane spužve i madrace jer ćete mu na taj način otežati razvijanje osjećaja za ravnotežu i usporiti razvoj vještine sjedenja.
  • Kad dijete shvati da može sjesti, ravnoteža je sljedeći korak koji treba svladati. Ako s 8 ili 9 mjeseci stalno ima oslonac za leđa dok sjedi (naslonjač, roditelj), to će mu biti udobno, no tako neće vježbati ravnotežu. Zato mu omogućite da nakon 8. mjeseca samostalno vježba ravnotežu bez potpore na leđima. Jastuci oko djeteta za zaštitu mogu i dalje ostati, no malo dalje od djetetove kralježnice. Sada je njihova uloga samo spriječiti ozljede.
  • Čim dijete počne sjediti, pripazite na sigurnost boravka u kolicima i sjedalicama. Dijete bi se sada moglo, izgubivši ravnotežu, baciti prema naprijed ili unazad te se prevrnuti zajedno s kolicima i stolcem. Uvijek imajte dijete na oku te ga osigurajte pojasom koji će ga zaštititi od ispadanja i ozljeda.

Moje dijete ne sjedi!

Ako ste zabrinuti za razvoj vašeg djeteta, znajte kako se djeca razvijaju različitim tempom, pa neka počnu sjediti s pet dok druga sjede tek s deset mjeseci. No, ako vaše dijete u dobi od šest mjeseci još nije sposobno samostalno držati glavicu te se rukicama odizati od podloge dok leži na trbuhu, to svakako napomenite svojem pedijatru na sljedećem pregledu. Kontroliranje glave prvi je i osnovni preduvjet da dijete može uopće svladati sjedenje. Sjedenje je, pak, daljnji preduvjet za puzanje, stajanje te na kraju i hodanje.

Tekst: Ivona Šatrak

Foto: Thinkstock