Bebe upoznaju svijet

Nikad više u životu čovjeka se ne doživljavaju tako velike promjene kao što je to rođenje: zrak, svjetlo, hladnoća, buka i slobodan prostor umjesto ugodne ‘stisnutosti’. Za dijete se rođenjem jednostavno sve mijenja

Hladan zrak umjesto vode i topline

Unutra je jednostavno: element u kojem se beba prvih 9 mjeseci kreće u majci je voda. Točno deset tjedana prije rađanja malo biće vesla rukama po plodnoj vodi. Njegova "svemirska kapsula" uvijek je temperirana na ugodnih 37 stupnjeva i ona ima u plodnoj vodi osjećaj lebdećeg bestežinskog stanja.

Vani je nešto složenije ili barem drugačije: kada dođe na svijet, beba po prvi put osjeti zrak na svojoj koži. Zaštitnička topla izba je odjednom nestala. Zato se beba odmah po porodu zamata sa prethodno zagrijanom maramom. Sa razmotavanjem treba pričekati jedan sat da se novorođenčetu koža prilagodi zraku.

Buka i tišina umjesto zvučne kulise i zipke

Unutra: otprilike oko 20. tjedna trudnoće beba počinje slušati. A u trbuhu se uvijek ima što čuti: šum krvi, klokotanje i grgoljenje želuca i crijeva i majčini otkucaji srca. Štropotanje i buka izvana uvijek je prekrivena zvučnom kulisom iz trbuha. I sama beba se smiruje kada se mama smiri ili usne.

Vani: svijet je za novorođene bučan, a ujedno i neobično tih. Glasovi, tresak vrata – sve bez ikakvog filtra prodire u bebine uši i tada je sve odjednom ponovno neočekivano mirno. Za novorođenče to može biti zastrašujuće jer je naviklo samo na šumove iz trbuha. Zato voli spavati na maminom ili tatinom trbuhu gdje ponovno osjeća i čuje srčane otkucaje.

Glad umjesto trajne opskrbe

Unutra: u majčinoj utrobi beba neprekidno i redovito dobiva sve što joj je potrebno. Tek oko kraja trudnoće beba uči kakav je osjećaj kada je želudac prazan, a kakav kada je pun jer beba pije plodnu vodu i izbacuje je, ali još ne poznaje osjećaj gladi i žeđi.

Vani: porod je za bebu vrlo naporan i iscrpljujuć. Zato ona prvo treba mir, a ne hranu. No, postoje dobri razlozi zašto se bebe već u rađaoni stavljaju na prsa: kao prvo, u prva dva sata djetetova života potreba za sisanjem izrazito je naglašena, a jednako je važno što takvo poticanje dojenja potiče i proizvodnju mlijeka kod majke. Neka novija istraživanja naglašavaju bliskost koja se razvija takvim ranim pokušajima dojenja – dijete prima poruku da je mama tu i da brine za njega.

Dodirnut umjesto nedotaknut

Unutra: od dvanaestog do šesnaestog tjedna trudnoće kod bebe sa razvija opip. Ona osjeća svoje majušne ruke i noge kojima se dodiruje u maminom trbuhu. Od otprilike dvadesetog tjedna beba često stavlja ruke u usta i na obraze. Nadražuje usnu šupljinu i područje usta te se priprema na sisanje. Ipak, budući da je tako blisko povezana s majkom, njena koža ne prima vanjske podržaje.

Vani: prvi dodir majke i djeteta jedan je nezaboravan trenutak. Osjećaj tog prvog dodira nikada se ne zaboravlja. Današnja istraživanja govore da beba pamti taj prvi dodir i zato bi novorođenče trebalo što više vremena s majkom i ne bi trebalo žuriti s pregledom. Beba se mora priviknuti na čudesan osjećaj majčina zagrljaja.

Disanje umjesto automatskog dobivanja zraka

Unutra: kroz bebinu pupkovinu teku samo hrana i zrak. Beba ne poznaje nestanak zraka. Krv novorođenčeta uvijek je približno jednako zasićena kisikom. Cirkulacija funkcionira još neprekidno u krug – krv bogata kisikom teče kroz pupčanu vrpcu do srca, ondje ju bebino tijelo ispumpava, a velika trbušna arterija donosi natrag u majku.

Vani: u trenutku kada glavica izađe tijekom poroda, nos i usta se oslobađaju i beba po prvi put može osjetiti zrak. To je trenutak pomaka u cirkulaciji, pluća se otvarau i unose kisik u krv. Redovito disanje je prava umjetnost i to beba mora učiti i trenirati.

Slobodan prostor umjesto zaštitne blizine

Unutra: noge su povučene prema gore, glavica taman sjedne u zdjelicu – posljednji tjedan prije poroda beba se jedva može pomaknuti. To je jedna topla sredina koja štiti i koja je okružena tjelesnim kontaktom sa svih strana.

Vani: od trenutka rođenja novorođenče ima mnogo prostora oko sebe. Ono pruža ruke i ne dodiruje ništa. Pruža noge i ponovno nema otpora. Umjesto koščane kapsule oko glave je slobodan prostor. Bebu često nova sloboda iritira. Zato ga prvo treba umiriti držeći ga čvrsto u rukama. Mnoge bebe se umire kad im se odjene tanka kapica. Razlog nije samo čuvanje topline, omotač drži glavu. Poneke bebe teže za osloncem da bi se punom snagom u krevetiću povukle prema gore, otiskuju se po sobnim kolicima ili se hvataju za rešetke krevetića i ponovno traže osjećaj koji im je poznat iz majčina trbuha.

Pročitajte i:

Slavne mame bez uljepšavanja (po)kazale što misle o dojenju

O temi dojenja nerijetko se "lome koplja". I dok je znanstveno dokazano kako je to…

mama i dijete se igraju

Top 5 igara za poticanje govora kod djece

Donosimo i savjete što očekivati u prvih 12 mjeseci djetetova života kad je razvoj govora…

'Kako sam na trudna treći puta i na vrhuncu krize zbog koronavirusa uspjela izbaciti ove posebne, hrvatske dude varalice!'

Jelena Maloča studentica je stomatologije koja, kako sama kaže, uvijek nešto smišlja i "kreira", no…

beba uči prve korake

Je li beba spremna za prve korake?

Hoće li neko dijete prohodati s 9, 12 ili 18 mjeseci nije znak djetetove inteligencije…