Još uvijek je vrlo mnogo roditelja koji dvoje treba li djecu cijepiti protiv određenih zaraznih bolesti ili ne. Evo što liječnici odgovaraju na najčešća pitanja vezano uz temu.

Nije li za sićušnu bebicu preveliko opterećenje kad joj uštrcaju klice, uzročnike bolesti?

Bebe svakoga dana dolaze u dodir s novim mikrobima, bakterijama i virusima. Antigeni u cjepivima samo su mali dio takvih kontakata i ne štete imunosnom sustavu, nego ga stimuliraju da razvije protutijela protiv dotične bolesti.

Šest cjepiva u jednoj, jedinoj injekciji – nije li to previše?

U Njemačkoj, Stalna komisija za cjepiva STIKO pri Institutu Robert Koch misli da nije. Imunosnom je sustavu svejedno je li izložen jednom ili više antigena. S pomoću novih šest u jedan cjepiva za temeljnu je imunizaciju potrebno samo 7 umjesto 32 injekcije kao prije i time je dijete pošteđeno dodatnih bolova. No pojedinačna su cijepljenja i dalje moguća.

Ne bi li bilo bolje da se djeca cijepe kad im organizam postane stabilniji?

To je moguće, ali neke su bolesti, kao primjerice hripavac, osobito opasne upravo na početku života. Osim toga, u ranijoj dojenačkoj dobi rjeđe su lokalne reakcije na cjepivo ili povišena temperatura. K tome, da bi se razvio imunitet, potrebno je vrijeme. Tako su bebi da bi razvila otpornost na tetanus potrebna barem tri cijepljenja, no ta bi docjepljivanja trebala biti završena do dobi kad dijete prohoda.

Kod nas više nema difterije i dječje paralize. Zašto se onda i dalje cijepimo?

Upravo cijepljenju možemo zahvaliti da su te bolesti kod nas rijetkost. Ali one nisu iskorijenjene. Uzročnika tetanusa naći ćemo u tlu po cijelome svijetu. Difteriju mogu donijeti turisti s dalekih putovanja ili možda neki imigranti. Nedavno su zabilježeni slučajevi dječje paralize u turističkim područjima Dominikanske Republike, u Turskoj u Anatoliji i u Bugarskoj.

Sve je više alergija. Jesu li za njihovo širenje kriva i cjepiva?

Kod nekih je cjepiva moguće alergeno djelovanje (hripavac, difterija, tetanus). Vremensko poklapanje alergijske bolesti, na primjer neurodermitisa, još ni u kom slučaju ne znači da je cijepljenje uzrok bolesti. Pa u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR), gdje su sva djeca bila vrlo temeljito cijepljena, prije ujedinjenja dviju Njemačka bilo je manje alergija nego u zapadnoj Njemačkoj. Bolesti možemo liječiti lijekovima.

Čemu onda cjepiva?

Protiv virusnih je bolesti medicina još i danas uvelike nemoćna. Protiv encefalitisa uzrokovanog ospicama ili mumps meningitisa nema lijeka, pa tako ni protiv tetanusa. Od okruglo 30 tisuća bolesti koje medicina danas poznaje liječnici mogu liječiti tek trećinu.

Proći dječju bolest nešto je prirodno. Zašto onda cijepljenjem sprječavati taj proces?

Nije sve što je prirodno automatski i zdravo. Prije 300 godina polovica djece je umirala u prvoj godini života, a očekivana, prirodna životna dob bila je 35 godina. Da bi proživjeli taj doživljaj bolesti, djeca prođu tijekom svog razvoja još uvijek dovoljno virusnih infekcija.

Skrivaju li se u cjepivima opasne naknadne posljedice za koje još ne znamo?

Moguće je. Otkad postoje moderna cjepiva – a to je već nekoliko desetljeća – nikad ništa nije upućivalo na to da je necijepljenim osobama bilo bolje nego cijepljenima. To vrijedi čak i za cjepivo protiv malih boginja koje su prijašnjih godina izrazito teško podnosili. No samo njemu možemo zahvaliti da od 1977. godine na svijetu više nema malih boginja.

Mogu li cjepiva izazvati autizam, poteškoće čitanja ili hiperkinetički sindrom?

Otkad postoje, svako malo se pojave nove pretpostavke u kojima se cjepiva povezuje s takvim nuspojavama. Onda treba neko vrijeme dok veće studije ne odagnaju te sumnje. Tako danas znamo da cjepivo protiv pertusisa/hripavca ne uzrokuje ni iznenadnu smrt djeteta niti oštećenja mozga; da cjepivo protiv hepatitisa B nije uzrok multiple skleroze; da cjepivo protiv ospica ne izaziva autizam te da cjepivo protiv mumpsa ne dovodi do dijabetesa.