
Kad beba padne, mamino srce na tren prestane kucati
Neki su već preživjeli bebine prve "ozbiljnije" padove, a nekima ti šokovi tek slijede. Ma koliko bili oprezni i mislili da se to vama ne može dogoditi, jedno je sigurno - bit će ih dosta i neće svi izgledati bezazleno
Trudite
se
proučiti
sve
što
se
tiče
razvoja
bebe
dok
je
još
u
trbuhu,
odlazite
na
trudničke
tečajeve,
čitate
o
dojenju
i
hranjenju
beba,
o
tome
koliko
bi
trebale
biti
teške
i
dugačke,
kako
s
njima
komunicirati
i
razvijati
govor,
želite
biti
najbolji
roditelj
svojim
srećicama,
ali
ipak,
svako
toliko,
nešto
vas
zatekne
potpuno
nespremnima.
Jedna
od
tih
stvari
tiče
se
nesretnih
padova.
Uglavnom
onih
dok
je
beba
još
manja
i
nije
još
prohodala,
ali
su
motoričke
sposobnosti
već
takve
da
se
okreće
i
može
se
otkotrljati
s
kreveta,
s
prematalice
i
slično
ili
puže
i
penje
se
posvuda
kao
planinar
kojemu
je
svako
brdo
novi
izazov.
Malo
tko
će
vas
od
vaših
iskusnijih
prijateljica
unaprijed
upozoriti
na
osjećaj
koji
uslijedi
kad
nakon
tog
groznog
“tup”
nastane
tišina
i
tada,
što
je
poželjno,
gromoglasni
plač.
O
tome
se
ne
priča
jer
se
ljudi
ne
vole
“hvaliti”
sa
situacijama
u
kojemu
se
može
činiti
da
nisu
dali
sve
od
sebe
da
takvo
što
spriječe.
I
to
je
šteta,
jer
možda
bi
manje
bio
bolan
taj
osjećaj
nemoći
da
prevrtite
scenu
padanja
unazad
i
spriječite
je.
A
to
koliko
u
tom
trenu
bebu
zaboli
udarac
vjerojatno
nije
ni
približno
jako
koliko
mame
i
tate
zaboli
u
duši
što
se
to
dogodilo,
no
najbolje
što
mogu
je
trpjeti
tu
bol
iznutra,
utješiti
dijete
dojenje,
ljubljenjem,
grljenjem
i
čekati
da
prođe.
Ako
vas
nitko
nije
na
to
pripremio,
ovisno
o
visini
s
koje
je
dijete
palo,
poželjet
ćete
otići
na
pregled
kod
liječnika
koji
će
na
temelju
vaše
priče
i
pregleda
djeteta
odlučiti
treba
li
dijete
rentgenski
snimak
ili
ne.
To
što
vidite
da
je
dijete
prestalo
plakati
i
da
se
dalje
normalno
ponaša,
neće
vam
taj
prvi
put
možda
biti
dovoljno
da
se
sami
smirite,
stoga
slobodno
otiđite
na
pregled.
Liječnici
su
prilično
dobro
upoznati
sa
svim
mogućim
situacijama
jer
se
toga
nagledaju
svakodnevno.
I
tada
ćete
naučiti
da
djetetov
plač
signalizira
da
se
uplašilo
i
udarilo.
Pratit
ćete
kako
se
ponaša,
je
li
nekako
čudno
malaksalo
ili
umorno,
povraća
li
ili
se
ponaša
drugačije
nego
inače.
Nakon
svega,
možda
vam
se
učini
da
i
vama
treba
pomoć
psihologa
i
možda
ćete
se
osjećati
da
niste
ispunili
pošteno
svoju
ulogu
za
taj
dan,
no
kako
budete
pratili
da
je
s
bebom
sve
u
redu
i
kad
čujete
i
tuđe
priče
(jer
tada
će
se
i
drugi
javiti
sa
svojim
iskustvima),
smirit
ćete
se.
Shvatit
ćete
da
je
ponekad
jednostavno
nemoguće
spriječiti
i
ublažiti
svaki
djetetov
pad,
da
je
to
tek
početak
i
da
će
ih
biti
sve
više
što
je
dijete
motorički
naprednije,
ali
i
da
će
se
smanjiti
kako
dijete
bude
odrastalo
i
sve
spretniije
svladavalo
prepreke.
Teže
će
biti
onima
čije
dijete
se
uistinu
zbog
nespretnog
pada
ozbiljnije
ozlijedilo,
no
i
ozlijede
se
u
većini
slučajeva
mogu
sanirati.
Osjećaj
krivnje
nije
ugodan,
baš
kao
što
nije
ugodno
ako
nekoga
tko
je
čuvao
dijete
okrivite
da
je
odgovorno
za
pad.
Dovoljan
je
katkad
dijelić
sekunde
da
se
okrenete
ili
da
ste
zbog
nekih
problema
odsutni
mislima
da
se
stvore
uvjeti
za
pad.
Ili
možda
uvjerenje
da
je
dijete
dovoljno
zrelo
da
shvati
kad
se
i
gdje
smije
penjati…
Svakodnevni manji padovi
Kad krenu učestaliji padovi uslijed djetetovih novostečenih, ali početničkih sposobnosti, naučite se kontrolirati kod svojih reakcija kako dijete ne biste dodatno uplašili. Djeca vrlo pomno prate svaku našu reakciju na njihovo ponašanje. Dobro je suzdržati se od ispuštanja uplašenih zvukova, naglih skakanja na svaku mogućnost da bi dijete moglo pasti i preuveličavanja situacije. Utješite dijete koje plače, ali i našalite se ako je i njemu smješno kako je “uhvatilo zeca”. Pohvalite spretnija ateriranja u kojima je izbjeglo ozljedu ili nije srušilo nešto što je moglo pritom srušiti ili proliti. Spomenite kako ste i vi često padali kad ste bili u tom uzrastu i kako je to normalno te da se spretnost razvija s vremenom. Dramu koju vjerojatno proživljavate u sebi kad vidite i čujete pad ili kad gledate kako se još pomalo nespretno dijete penje uz tobogan u parkiću i po raznih drugim spravama zadržite u sebi, jer u majčinim očima sve često djeluje još strašnije nego u stvarnosti. Nakon tih manjih padova, odgovorite na djetetov plač zagrljajem, poljupcem, suosjećanjem (nemojte mu se smijati iako nekad stvarno izgledaju smješno) i polako ga usmjerite na neku drugu aktivnost pa ćete vidjeti kojom brzinom djeca prelaze preko tih, nama često vrlo stresnih, situacija. I nemojte misliti da ste lošiji ili bolji roditelj od drugih jer se se to događa svima kao sastavni dio odrastanja, kako za djecu, tako i za odrasle koji također uče dok su živi.
Teško je zaboraviti…
Iskustvo
mame
dvogodišnjeg
Luke
jedan
je
od
tipičnih
primjera
koliko
nam
se
usjeku
u
pamćenje
te
prve
djetetove
boli
i
da
mamino
srce
stvarno
jako
pati
kad
dođe
do
padova.
Kad
smo
je
upitali
sjeća
li
se
prvog
pada
svog
sina
odmah
se
naježila
i
zasuzile
su
joj
se
oči.
Luka
je
tada
imao
četiri
mjeseca
i
taman
je
svladao
okretanja.
Tako
se
jednog
dana
okrenuo
malo
previše
puta
i
skliznuo
s
kreveta.
“Bili
smo
zaštitili
s
lijeve
i
desne
strane
naš
bračni
krevet,
ali
on
se
nekako
otkotrljao
na
donju
stranu
gdje
su
noge.
S
mužem
sam
to
poslijepodne
bila
u
dnevnom
boravku
i
samo
sam
začula
udarac
na
pod,
trenutak
tišine
i
nakon
toga
glasni
plač.
Prepala
sam
se
užasno.
Potrčala
sam
sa
strepnjom
do
njega,
ugladala
ga
na
podu.
Nisam
znala
je
li
možda
pao
na
glavu.
Muž
je
također
dotrčao,
blijed
i
u
šoku.
Podigla
sam
ga
i
pokušala
utješiti,
a
sebe
dovesti
u
red.
Kad
smo
se
svi
malo
smirili,
otišli
smo
do
pedijatrice
jer
smo
htjeli
biti
sigurni
da
se
nije
ozbiljnije
ozlijedio.
Čim
ga
je
vidjela
s
vrata
da
se
smije,
znala
da
je
da
je
s
njim
sve
u
redu.
Pregledala
ga
je
i
dala
nam
uputu
da
pratimo
ponašanje
i
javimo
se
ako
nešto
ne
bude
normalno…
ali
teško
mi
je
i
sad
kad
se
sjetim
i,
iako
je
nakon
toga
pao
još
nekoliko
puta
u
drugačijim
okolnostima,
taj
prvi
put
mi
je
nekako
najjače
ostao
zabilježen
kao
težak.”
Tekst:
roditelji.hr
Foto:
Profimedia
Tagovi: beba, motorikautjeha, ozlijeda, pad, trauma
Vezano uz temu

Kad se u djeci poljulja osjećaj sigurnosti: Kako im pomoći nakon potresa?
Svako dijete na stres i traumu reagira drugačije.…

Majka Priroda se pobrinula: Za što su sve sposobne bebe čim se rode?
Doista smo čudesno svoreni, zar ne? Da bi…

Naše malo zaista je nekome sve
Zaokružujemo za zdravlje djece diljem Hrvatske! Postanite dio…

Kako odgojiti emocionalno stabilno dijete i zašto je ključna prva godina života?
Roditelji su, još od najranije dobi, svom djetetu…
Pročitajte i:

Dosta nam je borbe oko dohrane!
Postoji nekoliko temeljnih pitanja koja roditelji moraju postaviti sami sebi prije nego što krenu u…

Genijalno! Napravite bazenčić na plaži od obične jeftine zavjese za tuširanje
Sve to zvuči prilično romantično. Idemo na plažu s djetetom i tamo ćemo uživati u…

VIDEO: Ovako se uspavljuju mala djeca!
I vi se borite uspavljujući dijete kao i mnogi roditelji? Evo kako to brzo, jednostavno…

VIDEO: Ova beba uživa gledajući svoju mamu i ne skida oči s nje
Nismo mogli odoljeti ovom prizoru čiste ljubavi i divljenja pa smo ga podijelili s vama.…