Svaki roditelj želi da njegovo dijete govori razgovijetno, bez gutanja slogova i zamuckivanja. Tepamo li našim bebama pitanje je kakav govor će dijete usvojiti ako znamo uči govoriti upravo oponašanjem

Dakle, najbolje je s djetetom što češće normalno razgovarati pri čemu vaš glas i dalje može biti nježan pun ljubavi ili umiljatosti, no riječi izgovarajte pravilno i razgovjetno.



Poznato je da djeca najbolje pamte melodične zvukove samoglasnika i brže reagiraju na visoke intonacije vašega glasa.


Zato upravo pjevanjem uspavanki, dječjih pjesmica i pričanjem priča djetetu usađujete osjećaj za jezik i govor. Dok je još maleno dijete neće razumijeti sadržaj onoga što govorite, no to nije ne važno. Važno je naglasiti pritom određene emocije: veselje, srditost, strah... Govorite čas visokim, čas niskim glasom, čas budite glasni, čas tihi, govorite sporo pa brzo...



Mijenjanjem tempa govora zainteresirat ćete dijete i ono će vas pažljivo slušati. Važno je i to da dijete vidi vašu mimiku, da promatra kretanje vaših usana dok mu pričate.


Polako i razgovijetno izgovarajte samoglasnike. Njih djeca često znaju brkati pa samoglasnike O i I izgovaraju tako da zvuče više kao U ili E. Isto tako, vodite računa i o pravilnom izgovaranju suglasnika. Primjerice, Č i Ć izgovarajte tako da ih se lako može razlikovati pa će i dijete to usvojiti. Djeca već u prvoj godini života osjećaju materinski jezik na podsvjesnoj razini. Pritom nije važno što ne znaju govoriti. Fonetske karakteristike riječi ostat će ipak zabilježene u njihovoj podsvijesti.



S djecom treba pričati


Nisu u pravu oni koji u djetetovoj prisutnosti šute, misleći kako ne trebaju s mališanom razgovarati jer ih on i tako još ne razumije, ili mu eventualno samo tepaju. Na taj način dijete može usvojiti pogrešan izgovor i jednog dana imati velikih problema u školi.


Osim toga, poznato je da se neke sposobnosti kod djeteta nikada neće razviti ako ono ne vježba organe i sustave presudne za te sposobnosti. U ovom slučaju to je govorni aparat. Mišiće usta, jezik i glasnice dijete trenira gugutanjem, sisanjem, žvakanjem i artikuliranjem raznih glasova kako bi usvojilo sposobnost govora. Posebice je važno sisanje bradavice jer se dijete pritom mora potruditi da bi povuklo mlijeko. Mlijeko iz bočice istječe posve lagano.



Pokazalo se čak da djeca koja su se dugo hranila na prsima rjeđe imaju problema u govoru od one koja su se hranila na bočicu. Isto tako, važan je pravodobni prelazak na krutu hranu.


Djeca koja su rano naučila žvakati imaju znatno manje problema s govorom.


Pokušavajući izgovoriti razne glasove i eksperimentirajući svojim govornim aparatom, dijete se priprema da jednog dana postane veliki govornik.



U dobi od godine dana ono će već izgovarati prve riječi ili čak slagati jednostavne rečenice.