Bebe svakako trebaju poticaje, no rado se igraju i same. Kako ćete prepoznati da vaše dijete trenutno ne treba partnera za igru i kako se dijete razvija dok "ne radi ništa"? Otkrili smo za vas

Bez dodatnih podražaja

Beba se upravo probudila. Vrijeme nakon buđenja mnogim je bebama izvrsna prilika za bavljenje vlastitim stopalima. One mogu cijelu vječnost posezati za vlastitim nožnim prstima, hvatati ih i pažljivo promatrati.

Nama odraslima se to čini dosadno. I već se pojavljujemo nad krevetićem sa zvečkom, lagano gurkamo viseću pokretnu igračku i nosimo bebu do prozora da joj pokažemo vrevu ulice. No što čini do maloprije zadovoljna i samozaboravljena beba? Protestira, ne zanima je viseća okretna igračka ni ostale stvari i postaje grintava. Ali zašto?

Minutu odmora, molim!

Bebama su tijekom dana potrebne kraće pauze u kojima će one spavati ili se baviti same sobom. Te kraće stanke mogu biti ležanje na pokrivaču i promatranje sobe, slušanje nekog glasa, istraživanje tijela – tako su bebe neko vrijeme najzadovoljnije i nisu im potrebni dodatni podražaji.

To je važno za razvoj

Činjenica da je bebama za razvoj potrebno vrijeme koje će provesti sami spoznaja je koja rasterećuje. Osobito kada se dozna da beba, čak i dok ne radi ništa osobito, nešto i nauči. Znanstvenici objašnjavaju da se bebe razvijaju čak i dok samo leže na ravnoj površini. Uče se okretati lijevo i desno, pomicati i podizati glavu, sklapati ruke na prsima. Što češće imaju priliku neometano se usredotočiti na ove pokrete, utoliko se bolje razvijaju njihove motoričke sposobnosti. I duhovni razvoj profitira od bavljenja samim sobom. Kada se dijete igra svojim stopalima, primjećuje da može nešto učiniti - da mu uspijeva uhvatiti nožni prst, možda ga čak i sisati. Pravi osjećaj uspjeha za bebu.

Blizina i pažnja

Sve to ne znači da mi, roditelji, trebamo dijete ostaviti na miru pola dana. Kad-tad i prstići postanu dosadni. Bebama je potrebna blizina roditelja da bi se osjećale sigurno i zaštićeno. Srećom, bebe ne kriju da im je dosadno i da žele roditeljsku pažnju. A mi roditelji? Najbolje da odmah na to reagiramo i ostavimo ono što smo upravo htjeli raditi, dok nam dijete ne pokloni sljedeću minutu odmora.