Napredak današnje medicine, kako u dijagnostici tako i u liječenju urođenih srčanih grešaka, došao je do stupnja kada se većina pa i onih najtežih nepravilnosti koje su još donedavno smatrane potpuno beznadnima − mogu ispraviti. Nakon što je vašem djetetu dijagnosticirana urođena srčana greška, potrebno je proći još cijeli postupnik pretraga do konačne odluke o kateterizaciji srca ili eventualnoj operaciji na srcu i velikim krvnim žilama. Kako ne postoje dva ista djeteta, tako i djeca s istom srčanom greškom mogu imati različite načine liječenja. Razgovarajte stoga sa svojim pedijatrom o vašem djetetu; što očekivati od mogućih dijagnostičkih postupaka, o načinima liječenja, boravku u bolnici, dužini oporavka, prognozi za daljnji rast i razvoj...

Djeca s urođenim srčanim greškama trebala bi se liječiti u ustanovama specijaliziranim za dječju kardiologiju i kardiokirurgiju, u kojima su pod nadzorom pedijatrijskog kardiologa, kardiokirurga, subspecijalista pedijatrijske intenzivne medicine te drugog visoko profesionalnog osoblja osposobljenog za liječenje i njegu djece sa srčanim greškama: kardiološkim medicinskim sestrama i tehničarima, fizioterapeutima...

No, iako bi se konačni zahvat na srcu, ukoliko smo se za njega odlučili, trebao izvršiti u srčanom centru specijaliziranom za liječenje djece s urođenim srčanim greškama, još uvijek se većina prethodno potrebnih dijagnostičkih postupaka može izvesti u regionalnoj ustanovi.

Učestalost

Najmanje 9 od 1000 novorođenčadi svake godine rađa se sa srčanom greškom, što je gotovo 1% novorođenačke populacije. Ponekad su defekti toliko blagi da i nema vidljivih simptoma, no u drugim slučajevima mogu biti toliko teški da ugrožavaju život djeteta odmah nakon rođenja. U većini ostalih slučajeva simptomi i znaci se pojavljuju postupno, u kasnijem djetinjstvu.

Roditelji se često pitaju kako to da je baš njihovo dijete rođeno sa srčanom greškom. Često krive sebe, preispituju se, vrijeme i energiju troše na razmišljanje o tome "gdje su pogriješili". No, urođene srčane greške često se javljaju bez poznatog razloga. Tada treba jasno reći da roditelji nisu mogli ništa učiniti kako bi spriječili srčanu nepravilnost i razgovarati s njima zbog mogućeg osjećaja krivice za stanje vlastitog djeteta. Urođene srčane greške javljaju se bez obzira na socioekonomski status obitelji djeteta, rasu ili kulturološku pozadinu. Srčane greške, posebno one koje se pojavljuju kao izolirani problem u inače zdrave djece, najčešće nemaju jasno određen uzrok u nasljeđu ili okolišu. Pojavljuju se već vrlo rano u formiranju i rastu srčanog mišića, u ranom razdoblju fetalnog rasta.

Mogući čimbenici

  • Neki genetski sindromi kao Down, DiGeorge, Williams, Alagille, Noonan... uz malformacije više organskih sustava imaju pridružene i srčane malformacije.
  • U nekim sindromima detektiran je i genski defekt koji je povezan s nastankom određenog sindroma, pa tako i uz sindrom vezane srčane malformacije.
  • Naposljetku − postoje brojni čimbenici iz okoliša koji utječu na zdravlje majke u ranoj trudnoći, a mogu biti povezani s nastankom urođene srčane greške u djeteta. Npr. neki lijekovi za epilepsiju, akne, shizofreniju, infekcije kao ospice, bolesti majke − fenilketonurija, šećerna bolest, zloupotreba droga i alkohola, ali i izloženost različitim kemikalijama.
  • Ovisno o vrsti srčanog defekta, mogućnost da i drugo dijete bude rođeno sa srčanom greškom je od 2 do 3 %. To je više nego učestalost u općoj populaciji koja je oko 1%, no još uvijek spada u nizak rizik pojavljivanja.

Pomoć pri rješavanju roditeljskih dilema i strahova, ali i kao način praćenja djetetova stanja pomaže i fetalni ehokardiogram koji može uočiti probleme u razvoju fetalnog srca već u drugom tromjesečju trudnoće

Tekst: Mr. sc. dr. Đurđica Šešo Šimić, specijalist pedijatar

Foto: Profimedia