Roditeljstvo (ne samo majčinstvo) nosi sa sobom različite pomiješane osjećaje, no najčešće se priznaju samo oni pozitivni. Tako se kaže da je to “najljepša stvar koja ti se dogodi”, da je to “bezgranična ljubav”, “nešto najbolje u životu”... Sve je to istina za mnoge roditelje. Majka i otac od početka su obično sasvim očarani i zaluđeni svojom bebom. Međutim, ta zaljubljena opčinjenost i radost samo su jedan dio priče.

Mnogo se rjeđe priznaje i otvoreno govori o neugodnim i napornim vidovima roditeljstva, osobito majčinstva. “Za početak”, kaže Tanja Dejanović Šagadin, psihologinja i psihoterapeutkinja iz Psihološkog centra Tesa, “na sasvim psihičkom planu to je odgovornost kakvu nijedan novopečeni roditelj dotad nije imao. Majka i otac postaju odgovorni za život stvorenja koje potpuno ovisi o njima i ta će odgovornost od trenutka porođaja biti njihova zauvijek. Ne da mi se, ne mogu, neću, to nije za mene − nijedna od tih isprika neće više vrijediti u vezi s djetetom. Ono se mora njegovati, paziti, voljeti, štititi uvijek i zauvijek. Ili minimalno idućih 18 godina, što je poprilična obveza koju dvoje mladih ljudi preuzima na sebe. Nema otkaza ni odustajanja. Strah od te odgovornosti mnogo je češći nego što to čujemo”, kaže naša sugovornica.

Psihički i fizički napori kod roditelja

Usto, dodaje, tu su još i različiti psihički i fizički napori: neispavanost, razdražljivost i kroničan umor, nedostatak vremena za druženje s partnerom, nedostatak slobodnog vremena i vremena za sebe i svoje potrebe, osjećaj da si stalno na raspolaganju i posljedična napetost. Nekim ženama dodatan stres predstavljaju pokušaji da sve drže pod kontrolom i “tip-top”, tako da u vrijeme kada dijete spava čiste kuću, kuhaju ručak i obavljaju ostale kućanske poslove u nastojanju da održe red i urednost na istoj razini kao i prije dolaska bebe.

Mnoge se majke povremeno osjećaju preopterećeno, umorno i iscrpljeno i katkad im bude dosta majčinstva, brige za bebu i svega što svakodnevno obavljaju. Mnoge osjećaju nedostatak vremena za sebe i potrebu da se barem nakratko posvete sebi i prepuste brigu o djetetu nekom drugom. Katkad osjećaju i ljutnju i tugu, prema sebi, prema djetetu, prema partneru ili prema bilo čemu ili svemu.

“Najveći problem kod ovih osjećaja nije u njihovu postojanju, normalno je i očekivano da se oni povremeno jave. Problem leži u negiranju tih osjećaja te društvenom neprihvaćanju. Iako se s prijateljima, bakama, tetama i svima drugima razgovara o bebi i svim tehnikalijama vezanima uz nju, vrlo rijetko majke otvoreno priznaju da žele vrijeme za sebe, da im je katkad naprosto previše ili da im − ne daj, Bože − to njihovo ‘malo čudo’  trenutačno nije baš priraslo srcu i da bi rado pobjegle od ‘svog malog srca’  i zaključale se i u toalet − samo da malo budu u miru. Majke te osjećaje često ne mogu priznati ni sebi i osjećaju jaku krivnju kad im naiđu takve, ‘sebične’ primisli, a okolini najčešće ništa i ne spominju”, upozorava naša sugovornica.

Ako se neka i osmjeli i podijeli sa svojim partnerom, majkom ili prijateljima neke od tih neugodnih osjećaja, u pravilu nailazi na nerazumijevanje i osudu. To, kaže Tanja Dejanović Šagadin, te osjećaje čini još neugodnijima i oni se potiskuju dublje i zanemaruju. Ne priznavanje i potiskivanje samo čini da ti osjećaji jačaju i da se smanjuje emocionalna dostupnost roditelja, najčešće majke.

“Okolina novopečenim majkama najviše može pomoći tako da pokaže razumijevanje za njihov fizički, ali i psihički i emocionalni zamor, da im osigura konkretnu potporu u smislu povremenog preuzimanja brige za dijete tako da novopečena majka dobije malo vremena za sebe − za šetnju, kupku ili kavu s prijateljima. Takvi povremeni odmaci i pauze od uloge majke pomažu da napunimo baterije te se s više veselja vratimo svojoj bebi. Trenuci opuštanja i posvećivanja sebi ne moraju uopće biti dugi.”

Važno je, kaže Tanja Dejanović Šagadin, reagirati na signale koje nam naše tijelo i duh šalju. Žene koje to rade i koje organiziraju život tako da dobiju potporu partnera, rodbine i okoline mnogo lakše i s više ugodnih emocija proživljavaju svoje majčinstvo. Također, s obzirom na to da su fizički i psihički odmornije i stabilnije, one su svojoj djeci i emocionalno dostupnije i lakše se povezuju s njima.

Tekst: Lejla Dervoz Rajić

Foto: Thinkstock