Četvrto tromjesečje koje nedostaje

Postoji teorija prema kojoj bebi minimalno prva tri mjeseca nakon rođenja treba omogućiti da se osjeća što sličnije uvjetima u maminom trbuhu kako bi se zadovoljile njezine potrebe i olakšala prilagodba na nove uvjete

Dijete kada se rodi je više fetus nego beba i baš kao i u maternici većinu vremena provodi jedući i spavajući. Da se kojim čudom rodilo tri mjeseca kasnije, moglo bi se smijati, gugutati i pomalo komunicirati. Međutim, na kraju trudnoće mozak je toliko velik da je porođajni kanal preuzak i dijete mora van, iako tijelo nije spremno. Sjećate se možda dokumentarnog filma o konjima ili zebrama čija ždrebad je spremna za utrku samo nekoliko minuta ili sati nakon što su došli na svijet? Razlog tome je što njihovo preživljavanje ovisi o tijelu koje mora biti spremno na bijeg od predatora. Preživljavanje naših beba pak ovisi o velikom i razvijenom mozgu, odnosno o inteligenciji.

Da bi mogli bebi olakšati prilagodbu na novu okolinu, prvo treba znati kako joj je bilo u maminom trbuhu. A tamo je bila prava uživancija! Bilo je toplo, mokro, beba je osjetila stjenke posteljice, bila je sklupčana u fetalnu pozu koja joj je jako ugodna, imala je stalno dostupnu hranu, ljuljuškala se 24 sata, obasjavalo ju je nježno crveno svjetlo koje je prodiralo kroz maminu kožu, slušala je mnoštvo glasnih zvukova jačine čak 90 decibela… jače od najglasnijeg usisavača!

A što čeka bebu kada se rodi?

Oduzeta joj je toplina, osjeća neugodnu hladnoću, šokirana je zasljepljujućim svjetlom, najednom jako slabo čuje zvukove, nema hrane, nema ljuljuškanja, stranci su oko nje i potpuno je bespomoćna. Da bi se ublažio šok, u rodilištima je postala praksa da se tek rođene bebe stavljaju majci na prsa kako bi se potaknulo dojenje (koje smiruje i daje hranu) i kako bi se nastavio bliski odnos između majke i djeteta.

A kako olakšati život bebi i sebi kada se dođe kući?

Da bi se beba osjećala ugodno u novoj okolini potrebno joj je oponašati ono što je imala u maminom trbuhu jer joj je to poznato, umirujuće i pruža sigurnost. Ono što roditelji mogu učiniti da bi tranzicija bila što lakša je da prate bebine signale i potrebe, te reagiraju na vrijeme i na adekvatan način, odnosno da razviju kvalitetnu komunikaciju od samog početka. Međutim, iako je želja za brigom o djetetu intuitivna, točno znati kako to zapravo učiniti je nešto što se mora naučiti. Uz malo vježbe svatko može naučiti tehnike (zamatanje, bok/trbuh pozicija, ljuljuškanje, šuškajući zvukovi i sisanje) smirivanja koje se ne zaboravljaju, baš kao ni vožnja bicikla. Roditelji samo moraju biti predani, uporni, te imati puno ljubavi i strpljenja.

Dolazak bebe je novo razdoblje u životu kada se sve vrti oko djeteta i treba mu se u potpunosti posvetiti. Doći će ponovo vrijeme kada će mame moći ići na kavu s prijateljicom, na pilates ili u kino, sada je red na bebi.

Napisala: Iva Brčić, certificirana edukatorica programa Najsretnija beba Hrvatska™
http://najsretnijabeba.webs.com/

Foto: Profimedia

Tagovi: , , , , ,

Vezano uz temu

Nevena Rendeli vejzović s kćerima ide u vrtić

I najmlađa kći Nevene Rendeli kreće u jaslice! 6 faktora važnih za prilagodbu

U vrijeme pandemije koronavirusa situacija je još malo…

Kako smo se prošlog ljeta pripremali za jaslice?

Donosimo još jedno iskustvo pripreme djeteta na jaslice,…

Prva frizura: Savjeti za njegu dječje kose

Dok neki mališani imaju strah od šišanja i…

Roditeljstvo može biti puno lakše!

Od Sanjice Ćaćić, kreatorice programa Abeceda roditeljstva i…

Pročitajte i:

bebin plač

Zašto moja beba stalno plače?

Možete li zamisliti život u kojem bebe uopće ne plaču? Teško! Da vaša beba ne…

Pospješite razvoj živčanog sustava kod bebe (bez da ga preopteretite)

Ako ste se pitali vidi li vas vaše novorođenče dobro i zašto je najmirnije kad…

Podarite sebi i bebi nešto posebno - naučite osnovne tehnike masaže bebe

Masaža bebe je drevna tradicija pružanja emocionalne i fizičke veze između roditelja i bebe. To…

Kažem vam, bebe imaju senzore!

Sjećam se kako mi je moja draga mentorica koja je rodila četvero djece pričala kako…