Beba plače većinu dana i traži vašu stalnu pažnju? Malo spava, nemirna je i stalno mijenja ritam spavanja i budnosti.
Vrlo je moguće da imate bebu koja je osjetljivija. Kako joj pristupiti?

Visoko senzitivna beba čak i na rutinske zvukove i iznenadne zagrljaje može postati jako uznemirena i nesposobna za mirnu interakciju s roditeljima. Srećom, roditelji mogu pomoći djetetu pokazujući mu kako da se umiri. Pritom moraju biti iznimno nježni, suosjećajni i koristiti se nježnim, ali čvrstim pritiskom na tijelo kako bi ga umirili. Svakako trebaju zaštititi dijete od glasnih, neprirodnih zvukova i sami govoriti nježnim, visokotonalnim glasom dok se igraju s takvim djetetom. Nizom malih koraka, bez nametljivih kretnji, postupno ćete pridobiti djetetovo povjerenje te poticati bebu da preuzme inicijativu tako što ćete tražiti od nje da sama dosegne igračku, umjesto da to traži od vas.



Kako prepoznati bebinu osjetljivost


Osobine osjetljive bebe mogu se prepoznati po nekima (ako ne i svima) od sljedećih karakteristika:


- dojenče često pati od kolika


- vrlo je razdražljivo


- dijete gotovo neprestano plače (vrlo glasno!) i želi da ga se nosi


- normalne aktivnosti, poput spavanja, hranjenja, mijenjanja pelena, više nalikuju na borbu roditelja i djeteta nego na rutinske aktivnosti


- vrišti kad ga se spusti u krevetić i uspavljivanje je dugotrajno


- ne voli presvlačenje odjeće


- može se buniti zbog načina na koji ga nosite


- često se budi noću uplakano tražeći utjehu


- iznimno je vezano uz majku ("ljepljivost", vješanje za mamine noge i sl.)


- kad nauči izgovarati riječ "mama", zvat će je sve dok se ne odazove


- poslije će raditi probleme oko odlazaka u jaslice i vrtić


- teže izražava vlastite želje, radije plače i čeka da roditelji sami pogode što želi, a roditelji su iscrpljeni i osjećaju se "zarobljeno"


- zbog straha će možda udariti ili ugristi drugo dijete


- strašljivo je i vrlo oprezno


- kad nauči izražavati svoje misli, često se žali na čudovišta, vještice i sl.


- čak ako je i vrlo darovito, dijete svoj senzorički sustav ne drži potpuno pod kontrolom



Kako se ponašati prema djetetu


Posumnjate li da vaše novorođenče pripada ovoj skupini osjetljivije djece, morat ćete skupiti jako puno strpljenja i ljubavi da pronađete zajednički jezik s djetetom. U svakom slučaju treba izbjegavati bilo kakvu vrstu pretjerane stimulacije djeteta, ako dijete loše reagira na zvukove, treba dobro izolirati njegovu sobu od buke, prilaziti mu nježno, bez naglih trzaja, a ostale članove obitelji treba upozoriti na to da ne uzimaju bebu u naručje ako ona ne pokazuje za tim zanimanje ili se počinje mrštiti i plakati. Igra s djetetom treba biti umjerenog intenziteta, u skladu s djetetovim trenutačnim raspoloženjem. U slučaju vrlo glasnog bebina plača, pomozite si povremeno čepićima za uši, bar dok je nosite u naručju i plače vam doslovno u uho. Oba roditelja moraju raditi usklađeno, s unaprijed dogovorenim smjernicama


Empatija


Iznimno osjetljiva beba treba više suosjećanja i fleksibilnosti od ostale djece, a istodobno zahtijeva više čvrstoće i ustroja. To je katkad vrlo teško postići jer su roditelji uzrujani zbog djetetova plača i gube razumijevanje i toleranciju. Zato je jako važno da što prije prihvate svoje dijete onakvo kakvo jest i pokušaju mu pomoći. Takvo se dijete osjeća preopterećeno podražajima koji ga stalno napadaju. Emocije osjeća intenzivnije od ostalih i to ga zbunjuje. Iako možda ne razumije vaše riječi, beba razumije način na koji joj govorite, gledate je i držite. "Znam da ti je teško zaspati, ljubavi", recite joj toplim i umirujućim glasom. Ako iskreno suosjećate s njezinom teškoćom da se smiri, svakako ćete pogoditi onu pravu intonaciju glasa. Zapamtite da dijete ne plače iz inata i namjerno, nego zato što si ne može pomoći. Pronađite ritam ljuljuškanja koji bebi najviše odgovara. Koristit će i čvrst pritisak na bebina leđa. Osjetite li da polako gubite strpljenje, radije se zamijenite s partnerom jer će beba osjetiti vašu emociju i još će se teže smiriti.