Donosimo vam priču majke koja se zbog višemjesečnog neutješnog plača svoje bebe susrela s neočekivanim emocijama. Kako djetetov plač može utjecati na obiteljski život i kako si pomoći u toj situaciji

Samo do trećeg mjeseca. To mi je bila slamka za koju sam se držala. Kad navrši tri mjeseca, prestat će s plakanjem i konačno će bolje spavati i neće više tražiti sisati svakih sat i pol. Tako mi je rekla mama, prijateljice, susjede. I pedijatrica me utješila jer tjelesno je s malim sve u najboljem redu.”
Nažalost, treći je mjesec stigao, ali neutješan i uporan plač Lanina dječaka se nastavio. U 24 sata, računajući i dan i noć, uspijevao je spavati sveukupno 8 sati. Bilo je to plakanje protiv kojega nije mogla napraviti ništa, ispričala je Lana, majka danas slatkog jednogodišnjaka.
Nije pomagala ni duda, ni igračke, kao ni višesatno nošenje na rukama, tješenje, pjevanje, maženje, njihanje... Jednoga dana Lana više nije mogla izdržati: “Došla sam do točke kada sam pomislila da moram nešto učiniti jer sam se bojala da ću poludjeti. Ovako više nije moglo dalje.”



Zašto postoji plač?


Možda vas to neće puno utješiti ako vam prodoran glas vašega djeteta upravo para uši, ali plač je djetetov prirodan zaštitni mehanizam. Mnoge majke mogu potvrditi kako u njihovim prsima počne spontano navirati mlijeko kad začuju djetetov plač. Djeca koja više plaču, tjeraju majku da ih brže umiri, nahrani i zagrije svojim tijelom. Ti mehanizmi plača nisu tu uzalud jer je dijete ovisno o majčinoj brizi i mlijeku i nekada su bili važni jer su uvjeti preživljavanja bili puno teži. Danas nema straha da će dijete ostati gladno ili se smrznuti od hladnoće, no plač i dalje obavlja svoju ulogu osiguranja djetetova blagostanja i omogućuje da dijete “kaže” što mu treba.



Uzroci prekomjerna plača


Iako je plač posve normalan dio života s bebom, on se kod većine djece umiruje kad majka hranjenjem, presvlačenjem, dodirom i utjehom zadovolji djetetove potrebe. Plač koji roditelji nikako ne uspijevaju zaustaviti velik je problem.


Mnoge bebe prolaze kroz sličnu fazu pojačana plača. Najčešće nije riječ samo o jednome razlogu, ali često se kao glavni razlog spominje osjetljivost takve djece koja prolaze prilagodbu na vanjski svijet. Primjerice, djeca rođena carskim rezom katkad se teže prilagođavaju novom životu izvan majčina trbuha jer naglo izađu iz njegove sigurnosti, a da nisu prošla pripremu i sam proces porođaja koji potiče djetetove sustave i organe na normalno funkcioniranje. Zanimljivo je i da češće neutješno plaču dječaci, a rjeđe djevojčice. Uočeno je i da psihičko stanje majke tijekom trudnoće, bilo da je zabrinuta zbog financijske situacije, konflikta s partnerom, prijašnjih neuspjelih trudnoća, također mogu utjecati na osjetljivost djeteta.


Katkad roditelji prije porođaja pročitaju svu literaturu o roditeljstvu i tako stvore očekivanja o tome kako bi život s djetetom trebao izgledati. Primjerice, odluče da će od drugoga mjeseca dijete spavati u svojem krevetiću. Pokušate li to isplanirati, vjerojatno ćete vrlo brzo shvatiti da je život s malom bebom sve drugo, do predvidljiv i emocionalno stabilan. Ne shvatite li to na vrijeme, bit ćete pod velikim stresom i možda razočarani te to prenijeti na dijete koje taj stres izbacuje plačem.



Plač je izazov za odnose


Plače li dijete neprestano, to višestruko djeluje na roditelje i budi pomiješane emocije. Osim toga što ne znaju kako smiriti dijete zbog čega se osjećaju nesposobnima, pomišljaju da u nečemu griješe i osjećaju krivnju ili kritiziraju sami sebe, oni istodobno imaju osjećaje suosjećanja za dijete, ali i ljutnje što se dijete ne želi smiriti. “Cijelo vrijeme sam pomišljala kako je liječnik nešto previdio. Imala sam osjećaj da mi dijete plačem nešto poručuje, da ga nešto boli, da mu treba pomoć, a ja ga nisam znala razumjeti. Tko će ako neću ja kao majka!”, pričala je Lana.


Pored svakodnevnih emocionalnih uspona i padova, Lana je patila i zbog kronične neispavanosti što je jednog dana dovelo i do ispada agresije. “Bilo je trenutaka kad sam otišla u spavaću sobu i lupala šakama u jastuk. Istovremeno sam suosjećala s njim i bila bijesna na njega.” Nerijetko su upravo bebe koje puno plaču žrtve zlostavljanja ili tresenja. Takvi ispadi bijesa, pogotovo trešnja djeteta, mogu biti životno opasni za dijete. Naša Lana osjetila je to na svojoj koži, no uspjela se kontrolirati.



Što napraviti?


Svaki je roditelj drukčiji i svako je dijete drukčije i zato je i teško definirati plače li vaše dijete previše. Ako ste pokušali napraviti sve da zadovoljite djetetove potrebe, posavjetovali se s pedijatrom, isprobali sve, a dijete i dalje plače, tada djetetov plač jest problem koji nije nastao vašom krivnjom. To je važno znati!


U takvim je situacijama najvažnije da roditelj skupi snage i strpljenja i ne doživljava djetetov plač osobno. Potrebno je olakšati sebi tako što ćete se prepustiti vlastitoj intuiciji i pronaći način kako biste umirili dijete. Bilo da se radi o tome da polegnete dijete pokraj sebe u krevet i dojite ga noću, bilo da ga na 1 sat prepustite baki na čuvanje, a vi odete u šetnju ili odspavate, bilo da se ispričate s prijateljicom na telefon. Podijelite svoju muku s nekim i bit će vam lakše. Isprobavajte razne strategije, pjevajte djetetu, uključite sušilo čiji zvuk će možda umiriti dijete... vodite dnevnik koji će vam možda skrenuti pozornost na uzroke plakanja koji se ponavljaju. Dijete treba vašu staloženost. Ako osjećate da ne možete izdržati ili da ste agresivni, potražite pomoć, smirite se i skupite snagu za dalje.



Naoružajte se strpljenjem


Može li dijete biti previše stimulirano igračkama ili aktivnostima?


Stabilno dijete u načelu ne možemo previše stimulirati jer djeca imaju za to dobar obrambeni mehanizam − kad im je previše stimulacije, jednostavno zaspu. No, ako dijete već neprestano plače i loše spava, tada ga ne bi trebalo dodatno razdraživati.



Kako si roditelji mogu sami pomoći?


Majke plačljivog djeteta moraju odbaciti osjećaj krivnje. One ne čine ništa loše, one su dobre majke i mogu pomoći svojem djetetu. Važno je što o tome misli i djetetov otac jer često dinamika odnosa između majke i oca utječe na cijelo ozračje u kući. Važno je da razgovaraju, ali i da si međusobno pomažu i uskoče kad je drugome potrebno. Ako je majka umorna i nervozna, otac može uskočiti i smirujućim glasom i disanjem te masažom ili dodirom umiriti dijete. Svakodnevni ritam najbolje je uskladiti s djetetovim ritmom, što znači da treba leći i odspavati kad spava i dijete te si olakšati kućanske poslove bilo da ih odgodite ili rješavate pomalo.