I MOJ JE POROD BIO TRAUMATIČAN: A najveći problem u cijeloj toj priči je bio moj muž

„Naš odnos se nije oporavio nakon rođenja našeg sina, jer sam zbog njegovog ponašanja doživjela traumu na porodu. To sam jutro ostavila roditelje u zračnoj luci, išli su pokopati preminulu baku, vratila sam se se kući i povraćala sat vremena. Nazvala sam sestru, koja je i sama imala vrlo traumatičan porod, ona je odmah kontaktirala mog liječnika, koji mi je savjetovao da odem u bolnicu.

Kako me moj muž traumatizirao te noći? Prvo, suprug s kojim sam pet godina u braku odbio je ostati u privatnoj bolnici samnom kad sam bila zaprimljena. 'Nikada neću zaspati', rekao mi je dok mi je tijelo bilo prikopčano na razne cjevčice i dok sam nervozno razmišljala o rezultatima pretragama, nadajući se da će beba biti u redu. Zamolila sam ga da ostane, a on je ipak otišao kući. Bila sam uplašena i trebala sam podršku. No on nije samo otišao kući... Ostavio je telefon da se puni u svojoj radnoj sobi, zatim se popeo na kat u našu spavaću sobu, koja nije imala fiksnu liniju, zatvorio je vrata i otišao spavati.

Kad mi je pukao vodenjak u 3 ujutro, zvala sam ga i zvala i zvala, ne znajući da ga je nemoguće dobiti. Zatim sam nazvala svoju sestru koja je rekla da će otići do naše kuće. Moja je sestra nekako uspjela dovesti mog supruga. Nije bilo vremena za ljutnju, bila sam spremna za carski rez i u roku od 20 minuta već sam bila mama. Moj muž je bio nepomičan; nije bilo nijedne geste ili riječi utjehe. Ni prije, ni tijekom, pa čak ni kad sam sina primila samo na kratko jer njegova sićušna pluća nisu bila dovoljno snažna da diše sam.

Nisam razumjela zašto se moj muž tada ponašao tako kako se ponašao, i to je boljelo. U godinama koje su uslijedile primijetila sam da postoji obrazac u njegovom ponašanju - uvijek skreće pozornost na sebe. Pretpostavljam da bi ga se moglo nazvati narcisom. Bio je sebična osoba i još sebičniji tata.

Izvor: Kidspot