mama otkrila 8 stvari koje su se promijenile u drugoj trudnoći

U drugoj trudnoći majke su već na dobro poznatom teritoriju, svjesne su tegoba koje ih očekuju, upoznate su s promjenama koje se događaju pa su samim time i opuštenije. I jedna majka dvije djevojčice je u period kada je čekala drugo dijete promijenila svoj stav prema trudnoći, a na društvenim mrežama je otkrila kojih se 8 stvari promijenilo.

1. Nisam brojala tjedne - "Kada ti je termin?". U prvoj trudnoći, odgovor na ovo pitanje bio je lak i čak ugodan. Uvijek sam znala ne samo točan broj tjedna i dana trudnoće, već i na koje voće beba sada nalikuje po veličini, kada imam sljedeću kontrolu kod ginekologa i sljedeći ultrazvuk. Sva moja pažnja bila je usmjerena na trbuh i nerođenu bebu – uglavnom, ništa me drugo nije zanimalo. Drugi sam put ostala trudna kada je starija kćer imala samo godinu dana. Učila sam ju hodati, trčati, jesti žlicom i bacati stvari iz ormara. Jurila sam za njom i uopće nisam razmišljala o novoj bebi. Fokus se dramatično usmjerio na stariju kćer i njezine potrebe, a trudnoća je bila samo pozadina, a ne posebna čarolija. Ipak, nisam propustila nijednu važnu stvar - testovi su obavljeni na vrijeme, dijete je aktivno udaralo nogama i lijepo je raslo.

Shutterstock Drugi put se fokus dramatično usmjerio na stariju kćer i njezine potrebe, a trudnoća je bila samo pozadina

2. Nisam nerođenom djetetu puštala klasičnu glazbu - puno sam još u prvoj trudnoći čitala o Čajkovskom i Mozartu: koncept blagotvornog utjecaja glazbe na plod me nije mimoišao. Istovremeno, aktivno sam išla u umjetničke galerije i muzeje u potrazi za ljepotom, kako bi se dijete odmah rodilo s odličnim ukusom. U isto vrijeme, uopće se nisam bojala nikakvih infekcija, nisam razmišljala o tome. U drugoj trudnoći nisam imala vremena za ove složene stvari - moja jednogodišnja kćer mi jednostavno nije dala takvu priliku. I u stvari, takva zabava nije imala smisla: pjesma "Baby Shark" je ipak pobijedila "Petu simfoniju”. Da, i strahovala sam za buduću bebu: nakon noćnih bdijenja nad bolesnom kćeri, bolje razumijete koliko su djeca krhka i nastojite ne dovesti sebe i svoj "trbuh" u opasnost.

3. Nisam kupovala odjeću za trudnice - tijekom prve trudnoće odlazila sam u ured i čak se pretvarala da radim, a ne da tipkam na forumima budućih majki. Zbog toga sam morala kupiti nekoliko trudničkih odijela i haljina. Bile su skupe, ali su bile estetski privlačne. Nosila sam ih nekoliko mjeseci prije poroda, a onda su završili na stalnom boravku u ormaru (i dalje žive tamo). Od svog tog bogatstva, drugi put su mi koristile samo traperice. I to zato što je odlazak u kliniku i najbližu trgovinu postao moje jedino slobodno vrijeme, a estetski problemi u ovom periodu me nisu puno mučili. A što se tiče majica i džempera: sada sam imala dosta razvučene odjeće - zahvaljujući dojenju i snažnim rukama moje starije kćeri.

4. Nisam snimala trudničke fotografije – doista nemam fotografije drugog "trbuščića". Iako je, za razliku od prvog, bio vidljiv već u drugom mjesecu. U prvoj trudnoći sam ga uspjela sakriti sve do šestog mjeseca, čak i na poslu, gdje te ljudi viđaju skoro cijeli dan. I naravno, išla sam na profesionalno snimanje gdje sam pozirala s misterioznim izrazom lica u jednako misterioznom interijeru. S drugom kćeri nisam imala vremena za to. Sve uspomene na taj period zaokupila je starija ljepotica – fotografije nje u parku, evo je, sad je zamrljala kašu po stolu, evo je, igra se u pijesku. I nijedna moja fotografija...

Shutterstock Kada sam očekivala prvu kćer, svako ogledalo je bilo izgovor da uzmem telefon i slikam svoj trbuh, a s drugom kćeri nisam imala vremena za to

5. Nisam se mučila s prehranom – i inače prakticiram zdrav način života, a čips i gazirane sokove sam izbacila u obje trudnoće, a ni sada ih ne kupujem. Ali s prvom kćeri sam se maksimalno opteretila: jela sam striktno na sat, prateći sve savjete nutricionista. Odrekla sam se omiljene kave i vodila prilično dosadan gastronomski život. U drugoj trudnoći, svi ovi principi su postali nebitni: jela bih ono što ostalo iza djeteta. U isto vrijeme, nisam imala problema s apetitom, već suprotno: dojenje bilo koju ženu prosječne građe dovede do toga da bi mogla pojesti sve. Kava, slatkiši i egzotično voće su se svečano vratili u moj život (dok je moja kćer spavala). I stvarno sam uživala u njima. Štoviše, vaga je tada ostala bez baterije, a nije pokazala ništa strašno.

6. Nisam pripremila sve potrebno za bebu - imala sam nešto odjeće za novorođenče od prve kćeri. Osim toga, shvatila sam da će mi sve ove simpatične benkice i kompleti u najboljem slučaju biti potrebni par mjeseci, a zatim će postati višak. Isto je i s ostalim potrepštinama za novorođenčad: sva djeca su različita, ono što je palilo kod prve kćeri, ne mora biti uspješno i sa drugom. Zbog toga nisam vidjela smisao u kupovanju izdajalice, dude i proizvoda za kupanje bebe. Internet trgovine rade non-stop, sve se može kupiti po potreb. Moja prva kćer je obožavala dudu i kadicu za kupanje, druga je vrisnula na sam pogled na njih, ali je voljela njihaljku i satima se ljuljala u njoj.

7. Nisam gajila iluzije - s prvom kćeri imala sam vrlo nejasnu ideju o porodu, iz nekog razloga mi se činilo da se mogu brzo i bezbolno poroditi. Shvatila sam svoju grešku nakon prvih pravih trudova. A kada sam za nešto manje od jednog dana rodila, donijela sam čvrstu odluku – nikada više. Ali drugi porod se pokazao puno humanijim, iako nisam očekivala da će biti lako. U drugoj trudnoći više nisam gajila iluzije o majčinstvu, a još manje o porodu. Ružičasti jednorozi su brzo nestali. Shvatila sam da porod nije željeni cilj, već prva etapa dugog putovanja koje počinje nakon otpusta iz bolnice.

Shutterstock U drugoj trudnoći više nisam gajila iluzije o majčinstvu, a još manje o porodu

8. Roditeljstvo nije kao na Instagramu - to su neprospavane noći, prehlade, zubi, nedostatak vremena za sebe, sagorijevanje i poteškoće s usklađivanjem majčinstva i karijere. Dijete raste, neke poteškoće i strepnje zamjenjuju se drugima, ali nikada ne prestaju. Ovo je tamna strana majčinstva, ali postoji i svijetla, dominantnija strana. Djeca su izvor radosti – od njihovog odrastanja i pretvaranja u pravu osobu. I beskrajno sam zahvalna na tome što sam dva puta prošla ovim putem i nastavljam uživati u životu sa svojom djecom.