Uspješno snalaženje djeteta u školi ovisi o njegovoj spremnosti za polazak u školu. Ukoliko dijete ima razvijenu pozitivnu sliku o sebi, socijalne vještine i emocionalnu stabilnost, lakše će prihvatiti sve promjene i zahtjeve koje škola pred njega postavlja. Spremnost za školu odnosi se na različite sposobnosti, vještine i znanja koja djetetu omogućuju uspješno savladavanje obrazovnog sadržaja, a odnosi se na spoznajnu, govorno-jezičnu, tjelesnu i socioemocionalnu spremnost. Najvažnija komponenta spremnosti za školu svakako je socioemocionalna zrelost koja se odnosi na vještine kao što su primjerice:

  • odvajanje djeteta od roditelja
  • samostalno funkcioniranje u nepoznatoj okolini
  • uspješna komunikacija i suradnja s vršnjacima
  • poštivanje pravila i društvenih normi
  • izražavanje emocija na socijalno prihvatljiv način.

Drugim riječima, socijalnoemocionalna zrelost  uključuje emocionalne reakcije koje su primjerene situaciji (vještina kontrole emocija), sposobnost odgađanja zadovoljenja svojih želja i potreba. Od djeteta se očekuje da bude samostalno, samopouzdano i da ima pozitivnu sliku o sebi što podrazumijeva da je svjesno svojih sposobnosti, mogućnosti, ali i ograničenja. U školi je dijete izloženo sustavu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama te će  morati  na određeni  način  prihvatljivo reagirati i zato je važno da se dijete prihvaća sa svim svojim obilježjima.

Pred polazak  u školu bitno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije ugodno i zanimljivo, da prihvaća uspjeh odnosno neuspjeh te se zna nositi s osjećajima koji ih prate. Nadalje, emocije i osjećaji važni su za djetetov društveni život tako da socioemocionlana zrelost obuhvaća i manje ili više uspješnu suradnju s drugom djecom u zajedničkim aktivnostima i igri, poštivanje pravila i normi, spremnost na dijeljenje stvari te pokazuje zanimanje u kontaktu s vršnjacima.

Prilikom donošenja odluke o upisu djeteta u školu najvažnije je da kao roditelji promatrate dijete cjelovito – što sve zna, može, hoće, čega se boji, što mu stvara teškoće ili napor, u čemu je dobro, što je nedostatak navika ili nesnalaženje. Nije dovoljno da je „pametno“, ako je vrlo nesamostalno ili se teško nosi s neuspjehom. Dobro je da je dijete koje kreće u prvi razred zadovoljno samo sa sobom i motivirano polaskom u školu. Za dobar početak u školi pozitivna slika o sebi jedna je od najvažnijih osobina.

Razumijevanjem i procjenjivanjem svih komponenti dječjeg razvoja i eventualnim razgovorom sa stručnjacima prilikom pregleda za polazak u školu, roditelji lakše mogu donijeti odluku. Pri tome je važno prisjetiti se kako kronološka dob nije presudna za upis djeteta u prvi razred te da je polazak u školu velika prekretnica u životu djeteta jer osim teške torbe i velikih očekivanja, stiže i novi niz izazova, uspjeha i neuspjeha, s kojima se ono mora moći nositi. Dijete treba krenuti u školu kada je spremno što podrazumijeva i tjelesnu i intelektualnu i socioemocionalnu zrelost. Od toga da zna pisati i čitati, za polazak u školu puno je važnije da je dijete znatiželjno, željno učenja i novih znanja, da može pažljivo slušati priču ili se koncentrirati na aktivnost koju radi, da može ispričati ili prepričati priču ili doživljaj i da može kontrolirati svoje ponašanje i osjećaje i sudjelovati u igri vršnjaka. Na taj način će, uz podršku i ljubav svojih roditelja, uspješno savladavati nove školske obaveze.

Tekst: Jelena Klopotan, prof.psihologije, Telefonsko savjetovalište "Telefončić" za savjete o najmlađima, svaki dan od 7 do 22 sata na br. tel. 01/4850 555!

Foto: Profimedia