Fertilizacija in vitro - najvažnija pitanja i odgovori

Kako funkcionira umjetna oplodnja? Postoji li dobna granica? Kako postupak utječe na vezu? Odgovaramo na najvažnija pitanja o fertilizaciji in vitro.

Koliko dugo trebamo čekati da odemo liječniku?

To ovisi o starosti para. Krajnje je neuobičajeno da mlade žene (mlađe od 35 godina) ne zatrudne nakon što dvije godine nisu rabile kontracepciju, a ista je ta situacija normalna za četrdesetgodišnjakinju. Ipak, normalno je da parovi nakon otprilike godinu dana seksa bez kontracepcije naprave spermiogram da bi isključili mogućnost muškarčevih problema s plodnošću. Za obavljanje pripremnih pretraga još se ne mora ići u kliniku.

Kako točno funkcionira umjetna oplodnja?

Precizno uzevši, ono što se naziva umjetnom oplodnjom, zapravo nije umjetno. Fertilizacija in vitro (IVF) odvija se kao i prirodna oplodnja - samo što se događa u epruveti. Sperma i jajna stanica spajaju se baš kao u jajovodu. Umjetna oplodnja uključuje sljedeće korake:

• Pregled spermija: Testiraju se brojnost, pokretljivost, oblik i moguće infekcije muškarčevih spermija. Na takozvanom spermiogramu može se raspoznati je li muškarac plodan i u kojoj mjeri.
• Hormonalna stimulacija: Prvo se pomoću lijeka zaustavlja prirodna aktivnost jajnika. Potom dnevna doza hormona omogućuje paralelno sazrijevanje većeg broja jajnih stanica. Nakon otprilike dva tjedna one su, također hormonski uvjetovano, spremne za ovulaciju i time plodne.
• Punktiranje jajnih stanica: Liječnik ženi uzima dozrele stanice iz jajnika te se stanice stavljaju u hranjivu tekućinu.
• Oplodnja: Muškarčevi spermiji ciljano se pripremaju i u epruveti se spajaju s jajnim stanicama. Do tri zdrave ''predjezgre'', dakle oplođene jajne stanice koje se još nisu podijelile, smiju dalje sazrijevati.
• Prijenos embrija: Nakon dva do tri dana iz predjezgri nastaju embriji s osam stanica. Umeću se u maternicu putem jedne cijevi - oko 48 sati nakon punktiranja.

Može li se test spermija donijeti od kuće?

Ako Vam pođe za rukom da za 30 minuta spermu donesete u kliniku u prokuhanoj staklenoj ili plastičnoj posudi koju je moguće zatvoriti, može. Test spermija treba se nositi uz tijelo da bi zadržao tjelesnu temperaturu - tako spermiji ostaju pokretljivi.

Je li ova terapija jako neugodna za ženu?

Dugo je žena morala svakodnevno ići liječniku kako bi joj on od šestoga dana ciklusa ubrizgavao hormone. U međuvremenu su se pojavile jednokratne injekcije s unaprijed određenom dozom aktivnih supstanci koje si žena može sama dati. Homoni potiču jajnike da stvaraju više od jedne jajne stanice. Otprilike trećina žena osjeća se napuhnuto u fazi stimulacije. Mnoge se znoje brže i intenzivnije. Ali posve je rijedak slučaj da se mora prekinuti s hormonskom stimulacijom zato što je žena ne podnosi.

Prilikom uzimanja jajnih stanica mnogi liječnici savjetuju uzimanje sredstava za spavanje, lokalnu anesteziju ili potpunu narkozu (oko deset do 15 minuta) zato što se tada proces odvija s mnogo manje komplikacija.

Koliki su izgledi da umjetna oplodnja uspije?

Prilično su veliki, uspoređuju li se s onima prilikom normalnog spolnog odnosa. Tijekom seksa bez zaštite mogućnost za trudnoću iznozi 15 do 20 posto po ciklusu. Umjetna oplodnja povećava mogućnost za deset posto. Razlog tome jest precizan izbor pravog trenutka: jajna stanica i spermij spajaju se u najpovoljnijem trenutku. Doduše, majčina je dob od iznimne važnosti: dok 30-godišnjakinja ima još 34 posto šanse za uspješnu umjetnu oplodnju, taj postotak u slučaju 45-godišnjakinje iznosi tek 12 posto.

Kako piše British Medical Journal, čini se da akupunktura pozitivno utječe na fertilizaciju in vitro. Analizom različitih studija znanstvenici su izračunali da se stopa trudnoće povećala za 65 posto kod pacijentica koje su se odlučile za umjetnu oplodnju, a koje su se, neposredno prije i nakon umetanja oplođenih jajnih stanica, podvrgnule terapiji akupunkturom. Točna povezanost još nije objašnjena. Znanstvenici pretpostavljaju da je riječ ili o taloženju neurotransmitera koji utječu na ženin ciklus i plodnost, o utjecaju na maternicu ili pak o povećanoj proizvodnji opioida koji nastaju u tijelu žene i smanjuju tjelesne reakcije na stres prilikom umjetne oplodnje.

Zašto se nakon umjetne oplodnje često rađa natprosječno mnogo blizanaca?

Da bi se šanse za uspjehom umjetne oplodnje povećale, u maternicu se smiju vratiti najviše tri embrija - i oni se svi dalje mogu razvijati prirodnim putem. Ženama mlađima od 38 godina liječnici danas u pravilu vraćaju najviše dvije jajne stanice. Stoga gotovo svaki drugi par blizanaca u Njemačkoj dolazi na svijet kao posljedica liječenja neplodnosti. Logično je da su ti blizanci dvojajčani.

Je li prilikom umjetne oplodnje veći rizik od hendikepa?

Iza ovog pitanja krije se konkretna bojazan: prilikom intracitoplazmatske mikroinjekcije (ICSI) jajna stanica nema mogućnost odabrati prikladan spermij. To znači sljedeće: i spermiji koji prirodnim putem nikada ne bi došli u jajnu stanicu sada dobivaju priliku. Dosad se ipak mogao dokazati blago povećani rizik. Rijetko je krivac za to vrsta oplodnje, prije bi to bili problemi s plodnosti roditelja. Oni se naime mogu dati u naslijeđe tijekom terapije.

Što se događa ako je muškarac neplodan?

Inseminacija, dakle unošenje prerađenog ejakulata izravno u maternicu sa sjemenom davatelja (heterološka inseminacija) u Hrvatskoj je dopuštena - za razliku od donacije jajnih stanica. Prilikom donacije sperme strogo se testiraju kvaliteta, količina i prikladnost za zamrzavanje. Odbijaju se kandidati s negativnim nasljednim predispozicijama - kao što su česti infarkti ili oboljenja od raka unutar obitelji. U pravilu tek deset posto kandidata ispunjava sve uvjete.

Što je biopsija polarnog tijela?

Postupak tijekom kojeg se prije umetanja oplođenih jajnih stanica u maternicu dio majčinih kromosoma testira na moguće genetske anomalije. Ne testiraju se svi, već se testira samo pet do šest kromosoma koji su odgovorni primjerice za trisomiju 21 (Downov sindrom) i druge nepravilne razdiobe kromosoma.

Biopsija polarnog tijela u Njemačkoj je dopuštena zato što zahvat u nutrinu jajne stanice pomoću lasera slijedi nakon ulaska spermija, ali ipak prije spajanja dviju staničnih jezgri. Dijeli li se jajna stanica prije spajanja po prvi put, svi kromosomi jedne stanice dolaze u takozvano polarno tijelo. Ono za trudnoću više nije potrebno, u idealnom slučaju pak sadrži savršenu kopiju svih kromosoma koji ostaju u jajnoj stanici.

Nedostatak ovog postupka: može se testirati tek pet do šest kromosoma, a čovjek ih ima 23! I pod mikroskopom je samo ženin nasljedni materijal, muškarčeve anomalije na genima ne uzimaju se u obzir. Ni pogreške pri diobi stanica, koje često nastaju tek nakon spajanja jezgri, ne uzimaju se u obzir. Tomu treba dodati da se treba računati s troškovima između 800 i 3000 eura, ovisno o broju pregledanih jajnih stanica.

Postoji li dobna granica za umjetnu oplodnju?

Žene starije od 40 godina trebale bi imati realna očekivanja od terapije. Jer s umjetnom oplodnjom ili bez nje, što je žena starija, to su manje šanse da zatrudni. S godinama se smanjuje broj jajnih stanica, sve su češći ciklusi bez ovulacije. Uz to je i znatno povećana mogućnost da dođe do spontanog pobačaja.

Je li među parovima koji ne mogu imati djecu na prirodan način veća stopa rastave braka?

Jedno je sigurno: ne poduzimati ništa da žena zatrudni, umara. Razdvajaju li ova iskustva parove ili ih prije zbližavaju, stručnjaci ne mogu jednoznačno reći. Novija studija sveučilišta u Jeni i Freiburgu, u kojoj su ispitani parovi između 43 i 65 godina koji ne mogu imati djecu ne zato što to tako žele, ipak je ohrabrujuća: Ti su parovi bili jednako sretni i pristupačni kao slični parovi s djecom.