Spontani pobačaji su ustvari vrlo česti i danas se smatra da čak 50% trudnoća završava gubitkom ploda. Kod velikog broja vrlo ranih pobačaja žena često niti ne zna da je trudnoća postojala

Spontani pobačaj definira se kao gubitak trudnoće prije 20. tjedna trudnoće ili ako je težina fetusa manja od 500 grama. Postoji nekoliko skupina spontanih pobačaja:



  • KOMPLETNI– kada žena dobije bolove, prokrvari te pobaci, vrlo često bez potrebe za kiretažom



  • NEKOMPLETNI – kada žena dobije bolove i pobačaj uz krvarenje krene, ali ne dođe do potpunog izbacivanja trudnoće iz maternice te je često potrebna kiretaža. Ti su pobačaji praćeni najvećim krvarenjima



  • BLIGHTED OVUM – u hrvatskom jeziku poznato kao “vještičje jaje”, trudnoća kod koje dolazi do stvaranja gestacijske vrećice, ali ne i ploda, te se mora pristupiti kiretaži



  • MISSED AB – zadržani pobačaj, kod kojeg se pojavi plod, ali mu prestane kucati srce, te se trudnoća mora ukloniti



  • SEPTIČKI POBAČAJ – pobačaj praćen infekcijom



Uvođenje jeftinih i široko dostupnih testova na trudnoću omogućilo je ženama da primijete ono što su prije znali samo medicinski radnici – spontani su pobačaji vrlo česti pa se danas smatra da se gotovo 50 posto svih trudnoća pobaci. Testovi na trudnoću otkrit će prvu kategoriju spontanih pobačaja, takozvane biokemijske trudnoće.



To su trudnoće koje završe vrlo rano, prije nego što ih je moguće vidjeti na ultrazvuku (što je najranije oko pet tjedana od prvog dana posljednje menstruacije). Smatra se da biokemijske trudnoće nastanu kada zametak odumre odmah nakon stvaranja, a prije implantacije (usađivanja u stijenku maternice). Vrlo su česte: gotovo 50-60 posto svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća.



Da je trudnoća postojala, znamo prema pozitivnim vrijednostima beta HCG-a (hormona trudnoće), bilo iz krvi ili iz urina, koji za nekoliko dana prestaju biti pozitivni, dolazi do krvarenja (gotovo nikad nije potrebna kiretaža) i trudnoća propada.



U prošlosti se nije previše znalo za biokemijske trudnoće jer nisu ni postojali osjetljivi testovi na trudnoću, a žene su imale običaj čekati dok menstruacija izostane neko vrijeme prije odlaska liječniku. Ako bi prokrvarile, smatrale su da nisu ni bile trudne. Menstruacija nakon biokemijske trudnoće može biti obilnija i s ugrušcima te jačim bolovima nego inače, ali to nije pravilo. Biokemijska trudnoća najčešće nema simptoma jer se simptomi trudnoće jave tek oko šestog tjedna trudnoće.



Najčešći uzroci biokemijskih trudnoća jesu:



  • poremećaji kromosoma, koji su i inače najčešći uzrok pobačaja. Jajna stanica ili spermij koji je oplodi nose kromosomsku grešku zbog koje se zametak ne može razvijati te propada



  • anomalije maternice – prirođene (pregrada maternice, dvostruka maternica i sl.) ili stečene (miomi) anomalije maternice mogu dovesti do toga da se zametak pokuša implantirati u nepogodan dio maternice, zbog čega trudnoća propada



  • manjak hormona – neke žene imaju manjkavu drugu, lutealnu fazu ciklusa, zbog čega je premalo hormona da održe trudnoću



...


Nastavak teme Spontani pobačaj, autorice Dr. sc. Romane Dmitrović, specijalistice ginekologije i porodništva, uže specijalistice humane reprodukcije, Poliklinike BetaPlus potražite u ožujskom broju časopisa Moje dijete koji će se na kioscima naći u ponedjeljak 27. veljače