Treba li djecu pustiti da spavaju s roditeljima u krevetu? Ne tako davno, odgovor bi bio odlučno "ne", a možda i "ni u kojem slučaju". Sada odgovor glasi "učinite ono što je najbolje za vašu obitelj". Štoviše, postoji pokret roditelja koji otvoreno zagovaraju spavanje u zajedničkom krevetu. Kulturološki i povijesno gledano, u mnogim su kulturama djeca spavala zajedno s roditeljima. Neki stručnjaci zapadnjački običaj iz 20. stoljeća da dijete što ranije odlazi spavati u svoju sobu (po mogućnosti odmah) nazivaju muškom perspektivom.
Jedna od tih stručnjakinja je i Tine Thevenin koja je istraživala zašto se samostalno, odvojeno spavanje počelo smatrati zdravim i zašto je sve veći broj pedijatara počeo uvjeravati majke da nikako ne dopuste djetetu da spava s njima u krevetu jer bi mu time mogle "naštetiti". Thevenin to objašnjava tipičnim muškim, odnosno ženskim idealima: samostalnost je muški ideal, dok su povezanost i intimnost ženski ideali. Tako se u mnogim kulturama, posebno u onima u kojima se odgoj djeteta smatra prvenstveno ženskom dužnošću, jednostavno nije moguće da dijete spava bez majke.
No, koji se problemi pojavljuju vezano uz zajedničko spavanje? Većinom se na tom popisu nalaze stvari poput mogućnosti da djeca odbijaju samostalno spavanje. Što se tiče psiholoških problema, nema istraživanja koja bi potkrijepila tvrdnju da zajedničko spavanje izaziva probleme te vrste. Štoviše, istraživanje koje je proveo harvardski pedijatar Michael Commons pokazuje da su djeca koja sama spavaju podložnija stresu i poremećajima uzrokovanim stresom. Istraživanje dr. Jamesa McKenne pokazuje da bebe koje spavaju uz mame imaju više imunoloških dobrobiti od dojenja jer doje više od djece koja spavaju sama.
Kako bilo, spavanje je jedan od najvećih problema s kojima se roditelji suočavaju. Većina pedijatara ne može ponuditi ništa osim savjeta iz osobnog iskustva. Često taj savjet glasi "pustite dijete da se isplače". Metoda "plakanja" dan ili dva obično uistinu urodi plodom i dijete se najčešće prestane buditi noću. No, psiholozi upozoravaju da se djetetu time šalje poruka da, plakalo ono ili ne, nitko neće doći.
Kako god, odluka je vaša. Ako se odlučite za zajedničko spavanje, ne morate nužno spavati u istom krevetu: mnogi roditelji biraju spustiti jednu od stranica dječjeg krevetića i povezati dječji i bračni krevet. A možete i odlučiti da dijete treba svoju sobu ili da je najprirodnije da je dijeli s vama. Što god odlučili - javite nam svoja iskustva. I ne zaboravite napisati svoj stav u našu zajednicu gdje imamo veliku temu o zajedničkom spavanju.
ja isto nemam ništa protiv da beba spava u krevetu sa roditeljima!!!Meni je stariji sin kao beba spavao sam u kimbaću i proživio je sindrom dječije smrti...Zato sam najsigurnija kad bebać spava kraj mene i kad ja njega osjetim i čujem....
Bok!Ja imam 2 curice tj. dvije bebice.Starija ima godinu i pet mjeseci a mlađa samo pet mjeseci.Dok nisam rodila drugo dijete starija je spavala s mužem i samnom u istom krevetu.Kada sam rodila drugo dijete morala sam otići spavati s bebom u drugu sobu a starija je nastavila spavati u bračnom krevetu s tatom.Jedva čekam da mlađa još malo naraste pa da možemo svi zajedno spavati u istom krevetu!Istina je da se ponekad budimo (roditelji)s bolovima u kralježnici ali meni su te noći tako slatke i drage i ne bih ih se odrekla nizašto na ovome svijetu!
Od samog početka majčinstva bilo mi je potpuno prirodno da dijete spava sa mnom u krevetu. Kad sam rodila drugog sinčića (prvom su tad bile 3 godine), pokušala sam starijeg ostaviti s tatom u krevetu, dok sam ja s bebom otišla u drugu sobu. Stariji se sin ubrzo razbolio,pa sam ga naravno donijela k sebi i bebi u krevet. Trebali ste vidjeti to blaženstvo kad je shvatio da opet spava uz mene! Bolest je za tren prošla, a nova beba odmah je prestala biti uljez koji mu je oteo mamu. I tako smo ostali spavati sljedeće 3 godine - jedno dijete na jednom ramenu, drugo na drugom :). Mlađeg sina dojila sam 4 godine. Kad je navršio tri, sam je prešao u svoj krevet. A stariji? Još spava sa mnom! A meni to niti najmanje ne smeta. Želim reći da smatram da je odvajanje djeteta od majke na silu u bilo kojoj prilici zasigurno loše za njegovu psihu. Pa ni jedno dijete neće valjda ostati zauvijek u maminoj postelji - kad se osjeti spremno, otići će, baš kao i kad odraste i napusti rodno gnijezdo.
Bok, slažem se sa gospođom Dunjom- svaki roditelj najbolje zna što je najbolje za njegovo dijete. Moj sin ima 8 mjeseci i od prvog dana spava sa nama. Dojim još uvijek i naravno da je i meni lakše što spava sa nama. Ne slažem se sa onim pusti ga da plače pa će naučiti sam spavati, to za mene nije odgoj nego maltretiranje djeteta.. Ne znam nikog odraslog čovjeka koji se super osjeća kada plače.. Isto tako i dijete, plače jer je usamljeno i misli da je napušteno. Znam dosta žena koje tako postupaju i ne slažem se s njima, ali kažem opet to je individualni izbor.
Bok. Moj sin ima 2,6 god i još uvijek spava s nama u krevetu i sada ga planiramo prebaciti u njegov krevet jer još uvijek sisa, a primjetila sam da ako mene nema u krevetu on i ne traži ciku. a razlog odvikavanja su mi pokvareni zubi a ne njegova dob. on toliko uživa u sisanju da ga ne pokušavam ni odviknuti. A što se tiče spavanja s nama, ni to mi ne smeta, ja sam jako dugo spavala sa svojima. Pa i kada sam dobila svoju sobu, najlijepše mi se bilo uvući u noči u krevet kod mame i tate. sami morate odlučiti šta ćete a ne slušati šta drugi govore, vodite se svojim osjećajima a ne pričama drugih ljudi i biti će vam puno lakše! pozdrav!
- 1
- 2
- >
- »
(7 Komentari)