Koliko će vaša odgojna nastojanja biti uspješna, ovisi o brojnim faktorima, a jedan je od njih i djetetova osobnost. Kako bi dijete naučilo što je dobro a što zlo, što treba a što ne, u obitelji trebaju postojati pravila. Pravila su uvijek jednaka, vrijede stalno, svi ih poštuju. Pravila djetetu pomažu da se osjeća sigurnije jer jasno definiraju što je dopušteno, a što ne. Djetetu treba jasno reći što od njega očekujemo. Rečenice poput “Budi dobar” ili “Ponašaj se pristojno” djetetu malo znače, stoga pojasnite što očekujete i jasno recite što želite (npr. “U dućanu smiješ izabrati jednu stvar do deset kuna”).

Kada je to izvedivo, dobro je djetetu omogućiti da izabere između ponuđenih mogućnosti (“Želiš li doručkovati marmeladu ili sir, hoćemo li prvo na ljuljačke ili na tobogan?”). Budući da pravila postavljamo prije nego što problem nastane, tako zapravo izbjegavamo probleme.

A  što ako opet ne posluša?

1. U svakodnevnim životnim situacijama treba poticati, pohvaliti, ohrabriti poželjno ponašanje.

2. Imajte na umu da dijete na vašem primjeru uči što je poželjno ponašanje – budite uzor.

3. Dopustite djetetu da osjeti prirodne posljedice svoga ponašanja, osim ako je to opasno po život i zdravlje djeteta (pri tome izbjegavajte prodike). Ako dijete u ljutnji baci igračku u zid ona će se potrgati i dijete se više neće moći s njom igrati.

4. Upotrijebite logične posljedice ako ne možete prirodne – npr. “ako ne pospremiš igračke, ja ću ih pospremiti, ali se ti nećeš moći s njima igrati”.

5. Uskraćivanje privilegija – pohvale su uvijek efikasnije od pokuda ili kazne, ali zasigurno ćete se naći u situaciji kada ćete morati reći djetetu da se mora odreći nečega što mu se sviđa ako odbije surađivati. Kada upotrebljavate ovu tehniku, imajte na umu sljedeće:

  • Nikada ne uskraćujete djetetu nešto što mu je nužno kao što je to hrana ili spavanje.
  • Budite sigurni da ćete ostvariti ono što ste rekli.
  • Uskrata treba biti vremenski ograničena i primjerena prijestupu.

6. Isključenje bi trebalo biti posljednji izbor. Isključenja su uspješna ako kažnjavamo dobro definirano ponašanje, neposredno nakon što je uslijedilo (npr. dijete udari drugo dijete). Pri tome:

  • Izaberite neko dosadno mjesto, npr. stolicu. Kupaonica je opasna, a soba može postati igraonica.
  • Unaprijed recite koja ćete ponašanja kažnjavati isključenjem i to objasnite djetetu.
  • Prije isključenja možete dijete jedanput upozoriti.
  • Recite djetetu što je pogrešno učinilo jasno i konkretno, sa što manje riječi. Pravilo je da isključenje traje onoliko minuta koliko dijete ima godina. Ako dijete odbije otići na mjesto isključenja, podignite ga i odnesite tamo. Ako ne želi ostati, nježno, ali odlučno zadržite ga u krilu. Kada vrijeme isključenja istekne, ohrabrite dijete da se uključi u neku aktivnost.
Često govorite: volim te…; sviđa mi se kad…; divim ti se što…; vjerujem ti…; u redu je pogriješiti; što misliš o…; ako kritiziram to što radiš, ne znači da te ne volim.

U odgojnim nastojanjima budite realni i vodite računa o osobitostima djetetove dobi. Pokušajte biti što je moguće više dosljedni te vodite računa o djetetovim osjećajima i naoružajte se mirom, ljubavlju, strpljenjem i tolerancijom!

Tekst:  Suzana Kovačić, profesorica psihologije, savjetnica na telefonskom savjetovalištu „Telefončić“, Unicef („Telefončić“ je dostupan za pitanja roditelja o odgoju i zdravlju djece svaki dan od 7 do 22 sata na telefon 01/48 50 555)

Foto: Thinkstock