“U četvrtoj godini djeca već imaju bujnu maštu, pa se znaju javiti strahovi od vještica i imaginarnih bića. Stoga im u toj dobi strašne priče ne treba pričati prije spavanja. S druge strane, roditelji su skloni smatrati i da priče o vuku i vještici uopće nisu dobre. Takve su priče dobre za pričanje tijekom dana, na šaljiv način ili kroz igru. Na primjer, mama može igrati ulogu vuka, pa na taj način dijete može smjestiti svoj strah na pravo mjesto – u maštu u kojoj ga i rješava jer može vidjeti da mama nije vuk. Dakle, ne treba izbjegavati takve priče, no do sedme, osme godine loši su filmovi u kojima su imaginarna bića prikazana realno. U njima dijete ne može razlučiti maštu od stvarnosti, pa mu se strašna bića mogu činiti kao stvarna opasnost. Ne spominjem to slučajno vezano uz samostalno djetetovo spavanje jer prerano gledanje takvih filmova može kod djeteta stvoriti traumu. U svojoj praksi susrećem se s djecom koja imaju strah oko uspavljivanja upravo zbog preranog početka gledanja strašnih filmova”, kaže Radojka Sućeska-Ligutić, psihologinja i specijalistica psihoterapije.

Kada je dijete koje nema strahove spremno na prelazak u svoju sobu?

  • do druge godine najbolje je da dijete spava u blizini roditelja, u njihovu krevetu ili svojem krevetiću smještenom do njihova
  • nakon druge godine trebalo bi postupno povećavati udaljenost djetetova krevetića.
  • s tri ili četiri godine dijete može početi spavati u zasebnoj sobi s otvorenim vratima te, ako je potrebno, s upaljenim svjetlom.
  • u dobi od četiri godine kod djeteta se prirodno javlja potreba da bude samostalno te mu čak imponira da ima svoju sobu, svoj ormarić i igračke.

Tekst: Snježana Krčmar Foto: Thinkstock