Držite dijete čvrsto i škakljate ga. Ono se ne može osloboditi. Vi i dalje škakljate iako dijete moli da stanete. U ovom tekstu želim pričati o napadnom odnosno pretjeranom škakljanju. Ne mislim na nježno igranje i škakljanje jer protiv toga naravno nemam ništa. Sve dok se dijete može osloboditi i vi poštujete njegove granice, to je u redu. Ali...

Škakljanje nije zabavno

Kad sam bila dijete, voljela sam kad nas je posjećivao tetak. Zajedno smo se puno igrali, a on je osmišljavao razne avanture – stvarno je imao mašte. No kad bi postao „škakljajuća mašina“ bila sam paralizirana. Razjapio bi oči i ispuštao zvukove kao da turira motor. Pripremio bi se i odjednom bi uz veliku viku krenuo na mene. Muka je počela. Držao mi je noge i škakljao stopala kao lud. On se smijao i ja sam.

Zaista sam tijekom tog škakljanja tisuću puta umrla. Jer nisam mogla doći do zraka i sve me boljelo od smijanja. Tjelesno sam bila manja i nisam mogla osloboditi se ma koliko sam pokušavala.

Htjela sam se izderati „Stop!, „Molim te prestani!“, „Sve me boli!“, ali iz mojih usta nije moglo izaći ništa drugo sem mučno i bolno smijanje.

Kad je konačno pustio moju nogu, iscrpljena sam otrčala u svoju sobu i ostala zbunjena. Kad se toga danas sjetim, osjećam samo bol (da, bol!) na stopalima.

Prijateljica mi je ispričala sličnu priču iz svog djetinjstva. Njezina mama ju je svake večeri prije spavanja igrajući se lovila do kreveta i zatim bi krenuli napadi škakljanja. Njezina mama se pritom silno zabavljala i smijala do suza. A ona je plakala iznutra. Osjećala se bespomoćno i nadala se da ovaj puta neće trajati tako dugo. Pitala se još kao dijete zašto su ti napadaji škakljanja njoj tako neugodni kad se njezina mama tako dobro zabavlja.

Zašto smatramo da sva djeca vole kad ih se škaklja?

Zato što se djeca pritom smiju? To „smijanje“ najčešće uopće nije smijeh radosti, nego refleks u obliku nevoljnog smijanja, vikanja ili trzanja.

Djeca ne mogu prestati smijati se sve dok škakljanje konačno ne završi. Iako se smiju, najčešće pate. Čini mi se da je to vrlo slično osjećaju boli.

Osim toga, djeca se tada osjećaju bespomoćno jer smo mi odrasli tjelesno nadmoćni. Ta preplavljujuća bespomoćnost djecu često čini ljutom i/ili ustrašenom.

Osim toga, zanimljivo je i to da se škakljanje nekada koristilo kao metoda mučenja i to za svrhe javnog ponižavanja. Poseban oblik sprave za mučenje bio je osmišljen kako bi fiksirao bose noge žrtve, tako da su prolaznici mogli škakljati stopala žrtve. Nakon nekog vremena žrtvu bi počela boljeti pluća i cijelo tijelo od "smijanja".

Moguće alternative

  • škakljajte dijete nježno mu prolazeći po ruci perom ili vrhovima prstiju. Možete pritom pjevati pjesmicu, brojalice ili sve to povezati igrom. Promatrajte dijete i odmah prestanite ako se dijete povlači.
  • življe maženje
  • masaža
  • dijete postaje škakljač, a vi žrtva

Izvorherzensglueckskind.com

Foto: Profimedia