Kad je dijete u dobi od oko četiri godine tada krađa u principu nema stvarnu podlogu niti dijete do kraja razumije što je napravilo. Djetetu je teško napraviti razliku između toga da smo probali bobicu grožđa u trgovini kako bismo odlučili hoćemo li kupiti grožđe i to je u redu, a nije u redu uzeti čokladicu u trgovini i pojesti je, a da se ne plati. Granica između toga što je prihvatljivo, a što nije, malom djetetu je nejasna i radi ono što mu padne na pamet. Malo starija djeca također kradu, ali već sada iz drugih često maštovitijih razloga. Vama je u cijeloj priči važno znati da to ne rade zato što su kriminalci.

Otprilike u dobi od pet do osam godina djeca su u fazi ispitivanja kako će okolina reagirati ako ih se uhvati u krađi. Zato je iznimno važno da roditeljska reakcija bude jasna i konkretna.

„Djeca pokušavaju saznati što se događa ako te uhvate, a jedan od najvećih problema je ako ih ne uhvatite. Oni pokušavaju otkriti koja su pravila. Ako ih nitko ne uhvati i ne kaže, 'To nije u redu; moraš to vratiti ili platiti za to', dijete ne dobiva osjećaj da ga se pravilno odgaja.", smatra dr. Barbara Howard docentica pedijatrije , sa John Hopkins Medicinskog Fakulteta za New York Times

Kako objašnjava, roditelji taj trenutak moraju ozbiljno shvatiti i reagirati. Jer krade li dijete bez posljedica i bez korekcije ponašanja ne samo da može misliti da je to u redu, nego i gore, njegov osjećaj sigurnosti se time smanjuje.

kako reagirati kad dijete nesto ukrade

Što napraviti?

Pokušajte u djetetu probuditi svijest o tome kako bi se ono samo osjećalo da mu netko nešto ukrade. Djeca još uvijek nemaju razvijenu empatiju, ali mogu razumjeti kad im sestra ili prijatelj uzmu njegovu igračku ili čokoladicu.

Kako bi dijete što bolje razumjelo što je napravilo, važno je da mu pokažete kako će ovu situaciju popraviti. Bilo da se vratite u trgovinu, vratite ukradeno i ispričate se, bilo da platite za ukradenu stvar i ispričate se. Dijete time uči da je odgovorno za svoje postupke, da je u redu priznati grešku i popraviti što se može.

Kad ste vratili ukradenu stvar, krenite dalje. Nemojte produbljivati situaciju, okrivljavati dijete, njegov karakter ili pridavati njegovom postupku više značenja nego što on zaista ima u podlozi. Naravno, nemojte ga zvati kradljivcem ili kriminalcem, plašiti ga policijom ili popravnim domovima, već objasnite kako je uzelo nešto što nije njegovo i kako to mora vratiti.

Kada potražiti pomoć?

Koliko god vjerojatno da ćete bar jednu takvu situaciju proći sa svojim djetetom, postoje situacije kad treba potražiti pomoć. Ako vidite obrazac koji se u krađi ponavlja, dijete skriva ukradeno i uzima stvari zato što su drugima posebne (a ne zato što dijete zapravo želi to) sve su znakovi da se s djetetom zbiva nešto ozbiljnije. Dijete koje ne pokazuje kajanje zbog svojih postupaka ili koje ima drugih izazova, poput razvoda roditelja ili maltretiranja u školi, također bi trebalo razgovarati sa psihologom.

Tekst: I.Š.

Izvor: Mom.com

Foto: Profimedia