Šibom se postiže željeno. Evo i kako: veći ste od svog djeteta, jasno mu je da o vama ovisi i, ako ga fizički kažnjavate, prije ili poslije dijete će vas se početi bojati i radit će ono što od njega očekujete da bi izbjeglo kažnjavanje. Kako vrijeme prolazi i dijete raste, udarci postaju manje učinkoviti, odnosno potrebno je agresivnije kažnjavanje da bi se postigao učinak.

Dođete li s ovakvim odgajanjem do adolescencije, djetetu ćete nanijeti duboke emocionalne rane i uvelike smanjiti mogućnost ostvarivanja kvalitetnije veze s njim. Osim toga, svoje dijete učite da je takav model ponašanja prihvatljiv, pa se nemojte iznenaditi ako ga on počne primjenjivati sa svojom djecom, partnerom... Usto, dijete najčešće ne udaramo zato što mislimo da je to odgojno pravilno, nego zato što smo bijesni, pa time sebi dajemo oduška.

Posljedice pogrešnog odgoja

Dijete je agresivno, razdražljivo, impulzivno, uplašeno, nesigurno, ima poteškoća u odnosu s vršnjacima, pruža otpor prema autoritetu ili je izrazito poslušno i pasivno. Dijete koje je naviklo da ga tuku i samo se koristi fizičkim obračunavanjem (u vrtiću, u školi...), a vaš utjecaj na dijete s vremenom postaje sve slabiji.

Takvo dijete je naviknuto trpjeti fizičko kažnjavanje, koje doživljava kao nešto uobičajeno u odnosima među ljudima, pa je velika vjerojatnost da će trpjeti nasilje i birati prijatelje i partnere koji ga tuku ili ponižavaju na druge načine.

Zato nemojte tući djecu – nimalo, ni zbog čega. Razvijajte kontroliranje svog bijesa i spriječite situacije u kojima se on javlja, postavite pravila i granice, izbjegavajte nedosljednosti, razgovarajte s djetetom, ali ga i slušajte i svaki dan njegujte bliskost i otvorenost s njim.

Foto: Thinkstock