Razvojno mucanje kod djece

Koje su osobitosti razvojnog mucanja i na koji mu način pristupiti?

Na ranom djetetovom uzrastu (između druge i pete godine života) često se javlja razvojno mucanje koje obilježava iznenadno zapinjanje i učestalo ponavljanje, prekidanje i produljivanje glasova, slogova i/ili riječi, i to nakon što je dijete već počelo govoriti potpuno tečno i povezivati riječi u kraće rečenične izraze. Inače, rano razdoblje govorno-jezičnog razvoja djeteta vrlo je osjetljivo i karakteristično po tome što intenzivni razvoj mišljenja i ideja nadilazi razvoj njegovih fizioloških govornih mogućnosti, pa netečnosti u govoru najčešće nastaju kao posljedica neusklađenosti onoga što dijete želi reći (jezičnog planiranja) i mogućnosti govorne (motoričke) izvedbe istog.

Kod najvećeg broja djece ovakvo razvojno mucanje spontano iščezava još u predškolskom periodu. No, ukoliko simptomi mucanja poprime izraženiji oblik, što znači da su ponavljanja učestalija, uz jače napetosti, dulje zastoje i uz mogućnost javljanja različitih tikova, pa nekad čak i izbjegavanja pojedinih riječi, postaje izvjesno da se tu već radi o razvijenoj fazi mucanja.

Roditelji će najbolje pomoći svom djetetu ako mu pruže prikladan govorno-jezični model, što u prvom redu podrazumijeva davanje primjera sporijeg i laganijeg govora. Umjesto uobičajene uporabe dugih i složenih rečenica kojima se roditelji često obraćaju djetetu, poželjno ih je raščlaniti na kraće i jednostavnije cjeline, a da pritom njihova sadržajnost i leksička raznolikost ostane sačuvana. Kad su svjesni djetetovih sklonosti zamuckivanju roditelji ga ne bi smjeli opterećivati suvišnim pitanjima i zahtjevima da im nešto opširno ispriča, jer ga to lako može dovesti do još jačeg zapinjanja. Stvaranjem što pozitivnije atmosfere, lišene nepotrebnih izlaganja i pretjeranih zahtjeva za govorom, roditelji će tako svom djetetu pomoći da se osjeća sigurnije, te da se njegov govor odvija što lakše i spontanije.

Bez obzira na vrstu simptoma netečnosti u djetetovu govoru koje roditelj uočava, svakako je potrebno potražiti pomoć logopeda, koji će u dijagnostičkoj procjeni uzeti u obzir i dodatne okolnosti, poput nasljedne predispozicije, tijeka govorno-jezičnog razvoja djeteta, njegove emocionalne osjetljivosti i sl. U skladu s utvrđenim stanjem moći će savjetovati roditelje o primjerenim postupcima ophođenja s djetetom kod kuće, a u nekim slučajevima uključiti dijete u logopedsku terapiju.

Tekst: Senija Bašić-Goja, prof. logoped
Foto: Profimedia

 

Preporučujemo

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Stručni suradnici u obrazovanju - tko je tko?

Ljeto se bliži kraju, što znači da uskoro…

Brzopletost i govor - kako pomoći nemirnoj (i često zaboravnoj) djeci?

Kao i mucanje, brzopletost je poremećaj fluentnosti (tečnosti…

Dijete je kasno progovorilo? Možda ima Einsteinov sindrom!

Vrijeme u kojem živimo je ubrzano tako da…

Pročitajte i:

Nešto potpuno jedinstveno u svijetu: hrvatska aplikacija Pričalica

Ako ste dosad vi bili jedina "audio-aplikacija" svojoj djeci prije spavanja, stiže pomoć, i to…

10 najvećih dječjih strahova

Strahovi su neizbježan dio života. Često su povezani s fazama u razvoju svakog djeteta. Što…

Stariji brat utječe negativno na razvoj govora mlađeg djeteta?

Logično je ako mislite da će dijete koje ima starijeg brata ili sestru odrasti u…

Dijete zadržava stolicu! Zašto?

Sve se češće susrećem s pitanjima roditelja o vršenju nužde kod djece, zašto dijete ne…