djeca obozavaju kisu i lokvice

Možemo li s klincima van po kiši? Naravno! Ne postoji loše vrijeme, samo loša odjeća!

Kad kiša pada konstantno kao što to u posljednje vrijeme čini, mnogi od nas radije izabiru ostati s djecom kod kuće i pozivaju prijatelje na druženje ili odlaze u šoping centre. Djecu treba istrčati, zabaviti, a na kišu nikako ne možemo. Ali čekajte malo. Otkuda nam ta rečenica? Od djece nije sigurno jer ona obožavaju čizmice, kabanice, kišobrane, lokvice, blato...

Morate priznati da je igranje, skakanje i šetanje po kiši savršena zabava, samo se treba otvoriti prema toj ideji i prepustiti se. Tako smatra i ovaj tata koji priznaje kako nije na prvu tip za boravak na otvorenom, ali se zbog svog djeteta, koje uživa biti vani na kiši, potrudio promijeniti.

Nikad nisam bio netko tko voli biti vani. Nisam agorafobičan, ali kad sam s dvadeset s veseljem otišao sa široko otvorenog jugozapada u tijesnu četvrt New Yorka, osjetio sam olakšanje. Da moram birati između toga da me netko strpa u svemirski brod s recikliranim zrakom ili da moram jahati konja, svaki put bih izabrao svemirski brod. Ali moja kći nije ja. Ona voli travu i biti vani i volim je gledati sretnu. Zato idem van. U posljednje vrijeme, često kiši u Portlandu gdje živim i morao sam razviti sustav za rješavanje ovog problema. Evo kako sistem radi: vodim dijete van da se igra na kiši. To je to.

I ne mislim na nekoliko minuta. Na pola sata.

Zašto sjediti unutra i vrtjeti palčeve kad smo mogli uživati ​​na kiši? Nema razloga. Možda se tu može proturiti neki argument, kao, prehlade, ali ne padam na takve izgovore. Kao što naša nordijska braća vole govoriti, ne postoji loše vrijeme, samo loša odjeća.

Kiša ne znači da morate promijeniti plan izlaska. Ako ste planirali ići van s djetetom i počela je padati kiša - otkrit ću vam jednu očitu tajnu - više od polovice puta možete i unatoč kiši izaći van i vaše će se dijete fenomenalno provesti.

Dvogodišnjaci ništa ne mogu raditi dulje od 30 minuta. Provesti to vrijeme trčeći vani na kiši, skakati u lokve i vrištati kako je super što vodica pada s neba - ma to mi je kao crossfit za dvogodišnjake. Moj posao je samo to omogućiti. Radim to tako što nosim divovski kišobran s leptirima na njemu. Okrećem kišobran i leptiri plešu na kiši. Moja kći često trči naprijed i pušta da joj kapi padaju na kapuljaču. Kad joj bude dosta ili joj je hladno, kaže mi..

To što sam pustio moje dijete da se igra na kiši, mojoj je supruzi i meni darovalo dragocjene trenutke. Umjesto da poludimo od njezinog trčanja po dnevnoj sobi, dok jedan od nas priprema jelo, a drugi pokušava smiriti njezinu groznicu zbog zatvorenog prostora, imam sretno i rumeno dijete. To je mala stvar, ali ponekad male stvari čine veliku razliku.

Dakle, kada vani na igralištu počne kiša i sve obitelji ili dadilje trče u zaklon pod krovove, zapitajte se sljedeće pitanje: je li kiša ta koja sprečava zabavu mog djeteta ili sam to ja? Ja sam bio taj. Više nikad neću biti.

Izvor: Fatherly.com
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: ,

Pročitajte i:

sto napraviti kad se dijete izgubi

Izgubili ste dijete iz vida? Ovako se trebate vi i dijete ponašati!

Često je dovoljno samo okrenuti pogled u drugu stranu i vaše dijete je nestalo u…

maleno dijete

Je li moje dijete premaleno? Saznajte činjenice o rastu djece koje vrijedi znati!

Provjerite prati li vaše dijete svoju krivulju rasta ili koliko njegov rast odstupa od očekivanoga.…

Što ako je dijete ipak vidjelo horor scenu i uplašeno je?

U kinima se upravo prikazuje nasilan film "Joker" o kojem je naša suradnica Iva Brčić…

djeca i mobiteli

Psiholog upozorava: mnogi roditelji propuste naučiti djecu ovu važnu vještinu

Naš moderni svijet prepun je odvraćanja pozornosti. Na svakom koraku vreba mobitel, tablet ili televizor…