Montesorska pedagogija temelji se na iskustvenom radu s djecom i na njihovim potrebama. Načela i metode te pedagogije upućuju na njenu potpunu orijentaciju na dijete. Maria Montessori ponajprije se posvetila promatranju djeteta, njegove osobnosti, potreba i cjelokupnog razvoja. “Sam čovjek treba biti u središtu odgoja. Uvijek na umu treba imati to da se čovjek ne razvija na fakultetu, nego da njegov duševni razvoj počinje čim se rodi te da je najjači u prve tri godine života”, napisala je Maria Montessori u knjizi “Kreativno dijete”. Smatrala je da je to najsnažnije razdoblje stvaralaštva, razvoja i rasta te je govorila da se u svakom novorođenčetu skriva čovjek.

Promatrajući dijete od samog rođenja, zapazila je, proučila te opisala rast i razvoj djece i omladine. Podijelila ga je na četiri razvojna razdoblja:

  • prvo i najvažnije razdoblje počinje s rođenjem i traje do šeste godine;
  • drugo je razdoblje od šeste do dvanaeste godine;
  • treće od dvanaeste do osamnaeste;
  • četvrto od osamnaeste do dvadeset i prve godine života.

Ta se razdoblja ne mogu promatrati izdvojeno jer se nadovezuju jedno na drugo i svako je temelj sljedećem. Prvo i drugo razdoblje obuhvaćaju djetinjstvo, dok treće i četvrto otpadaju na period adolescencije.

“U prve tri godine oblikuje se duh, pri čemu odrasli nemaju pristup, odnosno nemaju neposredan utjecaj na oblikovanje djetetova duha. Stoga i ne postoje škole za djecu te dobi”, napisala je Maria Montessori u knjizi “Kreativno dijete”.

U cjelokupnom razvoju djeteta (biološkom, psihičkom i socijalnom) veoma važnu ulogu ima kretanje, a u uskoj je povezanosti s razvojem inteligencije kod djeteta. Da bi se dijete moglo kretati, njegov organizam mora imati zdrava tri važna dijela: mozak (centar), osjetila i mišiće. Pojedinačno oni ne mogu omogućiti kretanje, a kako kaže Maria Montessori: “Bez pokretanja ne možemo govoriti o individui (veliki filozof također upotrebljava svoje mišiće kada govori ili piše; ako ne može dati opis svoje meditacije, koji je onda njegov cilj; bez mišića nije moguće izražavanje misli, bilo da su napisane ili izgovorene).”

Razvoj osobnosti djeteta

U procesu kretanja vidimo kako dijete razvija svoju osobnost, a to je izraz njegova psihičkog života, pa i sam psihički život. Krećući se, dijete dolazi u kontakt s predmetima i ljudima, s ukupnom stvarnošću. Montessori proces kretanja označava izrekom “od hvatanja prema shvaćanju”. Tu veliku ulogu ima ruka. Njome dijete obuhvaća i istražuje predmete iz okoline, bliže i dalje, opipava ih i doživljava, percipira sa svim njihovim svojstvima: primjerice, oblikom, težinom, toplinom, razlikama u kakvoći. No za biološki, psihički i socijalni razvoj djeteta nije dovoljan samo postojeći nagon za aktivnošću, nego je potrebno usmjeravati djetetovo kretanje i aktivnosti. Montesori vrtić može ponuditi djetetu pribor koji će kod njega probuditi zanimanje za rad i koji će mu zadržati pozornost.

Montesorski pribor za rad

Specifičnost montesorskog pribora za rad jest što zadovoljava djetetovu potrebu za kretanjem, pri čemu se dijete koristi cijelom rukom. Pribor je samo sredstvo rada, a cilj su djetetovi pokreti i kretanje. Pokretanjem ruke dijete hvata predmete iz okoline, uči o predmetima, primjerice sastavlja, rastavlja, osjetilno doživljava njihove osobine i zatim to usvojeno i naučeno povezuje sa svakodnevnim životom.

Maria Montessori ističe da u zadovoljavanju tih potreba djeteta važnu ulogu imaju “pripremljena okolina i odgojitelj”. Bez tih preduvjeta dijete ne može zadovoljiti svoje elementarne potrebe i razvijati se u cijelosti. Okolina mora odgovarati razvojnom stupnju djeteta i njegovu uzrastu te buditi kod njega zanimanje za rad. Prostorija u kojoj dijete boravi mora biti prostrana, svijetla i prozračna. Namještaj (stolovi, stolci, police i slično) mora biti od laganog i postojanog materijala, odgovarajućih dimenzija prilagođenih dječjem uzrastu, a pribor kojim se dijete služi mora biti izrađen od prirodnih materijala (drvo, kamen, staklo, porculan). Rukujući priborom dijete upoznaje kakvoću pojedinog predmeta, doživljava njegovu krhkost i uči oprezno rukovati lako lomljivim materijalima (staklo). Također razvija osjećaj brige za predmete i okolinu.

Tekst: Sanja Pavić, DV Cekin, Slavonski Brod

Foto: Thinkstock