Znanstvenici Univerziteta California proveli su istraživanje u kojem je 186 djece od tri do sedam godina trebalo pokazati zašto djeca lažu. Razlika između dvije grupe u koje su djeca podijeljena bila je u tom što je jedna grupa djece prije samog testa slušala laži od voditelja testa. On im je objasnio kako se u testnoj sobi nalazi velika posuda puna slatkiša, što se ulaskom u sobu odmah vidjelo da je obična laž. Voditelj je zatim toj istoj grupi djece priznao da ih je lagao i objasnio im kako je samo želio da djeca pristanu na test i da ih je tako želio privući. Druga grupa nije čula ovu laž. Prije no što je voditelj izašao iz sobe objasnio je djeci da ne smiju zaviriti ispod tkanine na stolu i pogledati što je to pokriveno, što su djeca morala i obećati da neće učiniti.

Ponašanje je ovisno i o dobi

Prilikom analize dobivenih podataka, znanstvenici su došli do zanimljivih rezultata. Više od 80 posto djece od 3 i 4 godine nije moglo odoljeti da ne zaviri pod tkaninu. Kad su ih pitali jesu li virili, polovica je lagala i pritom se nije pokazala razlika između obje grupe u laganju.

Kod djece od 5 do 7 godina 80 posto djece koja su prethodno čula laž su zavirila ispod tkanine i 90 posto te djece je lagalo o tome, a u drugoj grupi je samo 60 posto djece koja prethodno nisu čula laž pogledalo ispod tkanine i od toga je 70 posto djece lagalo.

Odrasli kao primjer

Znanstvenici nisu pitali djecu zašto su lagala jer ih eksperimentom nisu željeli uznemiravati. No, zaključili su kako su djeca lagala i stoga što nisu imala potrebu govoriti istinu pred osobom koja i je sama lažljivac što je utjecalo na stariju djecu. Na kraju su zaključili kako se laganje usvaja kao oblik ponašanja ako su roditelji skloni laganju, no i da će djeca češće lagati sugovornika ako ga smatraju lažljivcem.

Foto: Profimedia