I to, naravno, nije nimalo čudno. Djeca idu u vrtiće, škole, vozimo se autobusima, ne nosimo šljemove ni skafandere i redovito se događa da nam se nezaštićene kose susretnu s tuđim kosmatim dijelovima glave, uobičajenim staništima za male napasti.

Jedino što je izgleda čudno je to, što kriznu situaciju na glavama nismo krili. Što smo uredno obavijestili vrtić i školu da su im se i uši upisale u kolektiv.

Čemu kriti? Pa ne želimo valjda da nam sav trud oko uklanjanja uši padne u vodu ako djecu vratimo među potencijalno nastanjene vršnjake? A i njihovi roditelji će valjda biti sretniji ako se uhvate u koštac s problemom dok je još lakše rješiv, nego kad shvate da na djetetovoj glavi ima dovoljno malih čudovišta da mogu snimiti četvrti nastavak Gospodara prstenova.

Međutim, po količini iskrene zahvalnosti koju smo dobili s obje adrese, izgleda da mnogi roditelji upravo to i rade – kriju! Zašto?

Pa, koliko sam uspela shvatiti, zato što obične uši ljudi doživljavaju kao nešto teži i opasniji oblik kuge. Naime, čim im se dijete bar jednom počeše bilo gdje iznad pupka, uspaničeni roditelji počinju strepiti – hoće li njihovi praunuci jednog dana moći da oženiti se i udati od tolike obiteljske sramote? Tko će ih ikada više pozvati na proslavu, rođendan, sastanak kućnog savjeta? Hoće li im gazde otkazati stan i pozvati ličioce da skinu žbuku, a omiljeni apartman iznajmiti drugoj obitelji, prethodno ga polivši negašenim vapnom?

Zbog toga se uši čuvaju kao obiteljska tajna koja se nosi u grob. Nitko ih nema, a one nekim čudom opstaju i kruže okolo – naravno, uvijek na tuđim glavama. Nekim manje kulturnim i čistim, valjda. Znaju uši tko gleda Farmu i kome je vreća za smeće pukla u liftu, takve izgleda najviše vole, a od poštenih i kulturnih ljudi, s druge strane, beže kao vrag od tamjana.

Evo nekoliko korisnih stvari koje smo naučili o ušima tijekom rada na njihovom uklanjanju:

  • Nije sve što se zove „sredstvo protiv ušiju“ djelotvorno.
  • Rastajanje s novcem i tretiranje „ušicidom“ su lakši dio posla. Ako je šampon/sprej djelovao, odrasle uši u kosi su mrtve. Ali, ostaju vam gnjide. To su jajašca i ličinke ušiju koje su zalijepljene za dlake, na 1-2 cm od korijena, i koje kemikalije ne mogu ubiti. Njih morate ukloniti sve. Kako? Gustim, vrlo gustim češljem, pramen po pramen, dlaku po dlaku, pod jakim svjetlom. Kad je kosa duga, to može trajati nekoliko sati. Ali, ako to učinite temeljito, završili ste posao.
  • Pošto ipak ne možete biti potpuno sigurni da je i zadnja uš na glavi nađena i uništena, poslije tjedan dana ponovno nanesite sredstvo, za slučaj da se neka nova ličinka izlegla. Srećom, ušima trebaju dva tjedna da izlegu jaja, pa ta jedna, ne može podići novu generaciju ako je na vrijeme sredite.
  • Uši mogu preživjeti do tri dana bez domaćina. Znate što to znači –sva posteljina, odjeća i ručnici koji su korišteni prethodnih dana moraju se oprati, po mogućnosti na 60 stupnjeva. Što ne može u pranje, može u vrećicu na tri dana, ili u zamrzivač. Dobro usisajte namještaj i podove. Ličinke, srećom, ne mogu preživjeti kada su iščešljane s glave.

Kada ste uspješno zaustavili invaziju u vašem domu, ostaje vam da spriječite uši da se ponovo infiltriraju. Za početak, budite vrlo skeptični prema povratnim informacijama iz kolektiva! To, da druga djeca nemaju nijednu, a dijelila su prostor od 15 kvadrata s vašim ušljivcima tolike dane, vjerojatno je kao i to da su vam klinci bili u igraonici a nisu se uopće oznojili. Kosa djeteta mora se pregledati polako i detaljno, a za to bi medicinskoj sestri u većem objektu s recimo 120 djece – trebalo nekoliko sati. O školi da i ne govorimo – polovina djece se vjerojatno neće ni sjetiti da roditeljima prenese molbu učitelja i nastavnika da im pregledaju glave.

Dakle, neko vrijeme nakon normalizacije stanja, svakodnevno pregledavajte djeci kosu, i iščešljavajte je po dolasku iz vrtića. Neće škoditi. Možete poprskati i malo eteričnog lavandinog ulja po dječjoj kosi radi preventive – ali ne očekujte čuda, to je ipak samo blago neugodno, ne i smrtonosno za uši.

I naravno, možete iskoristiti situaciju i dobro se zabaviti proučavajući mješavinu panike i užasa na licima rođaka, susjeda i prijatelja svaki put kad shvate da vas ne mogu izbjeći.

Jelena Papan

Izvor: www.detinjarije.com

Foto: Profimedia