Svakog jutra ista borba. Počinje s cipelama, a završava s kapom. Odijevanje nije njena jača strana. Dapače, mrzi se odijevati i zato što to svako jutro jasno daje do znanja otimanjem i vrištanjem ja to mrzim čak i više nego ona.

I kad napokon uspijemo na vrijeme napustiti kuću, već se počinjem pripremati za istu borbu popodne. Jedina utjeha: nisam sama. Ovu igru borbe oko kape, igraju naime svi roditelji i djeca ovoga svijeta. Pitam se stalno, mora li to biti tako?

Tantrum zvan 'kapa' i dubok dah

Neke stvari naučiš na teži način. Moraš to proći da bi znao - da, nije mi to baš bilo pametno. Osim podmićivanja gumenim medvjedićima i beskrajnih predavanja, zašto se kapa sada mora staviti, katkad završimo i s glasnijim tonovima. Ali dugoročnog rezultata nema. Naprotiv. Inzistiranjem samo pogoršavamo situaciju. Barem je tako s mojom kćeri.

Svađamo se i vičemo. Njezina upornost kojom se bori zaslužuje moje najveće poštovanje. Muči me samo to što u svemu moram sudjelovati. Jer vrlo brzo gubim strpljenje. Osjećaj bespomoćnosti i bijesa me preplavljuje i postajem zvijer. Sama sam iznenađena tim stanjem, ali tako je. Treba se kontrolirati – prvi korak, duboki udah.

Neće joj od hladnoće otpasti uši

Da, zimi jest hladno. Meni je hladno. Prsti mi brzo promrznu... i uši. Naravno, moje se dijete i dalje svim sredstvima brani od šala, rukavica i spomenute kape dok su meni u glavi upala pluća, temperature, kašalj i pedijatar. Pomišljam i na mog poslodavca koji je posebno sretan kad se javljam na posao da neću doći zbog bolesti djeteta.

Pokušavam racionalizirati situaciju. Od hladnoće joj neće otpasti uši, berem ne neko prvo vrijeme dok smo vani. Također hladan zrak je neće razboljeti, već virusi i bakterije te pad imuniteta. I istina, niti ja ne nosim uvijek kapu, bar ne sada dok još nije ciča zima. Taj me zaključak nekako privremeno smiruje i popuštam. Pa ne mora se kapa uvijek nositi. Samo se nadam da će prepoznati kapu kao dobrog pomoćnika kad vani zaledi.

"Dijete će već nešto odjenuti kad mu bude hladno."

... kako je rekao Jesper Juul u svojoj knjizi "Vaše kompetentno dijete". A on je valjda znao jer poznati danski obiteljski terapeut je alfa i omega kad je riječ o odgoju djece. Istina je, nikad ne bismo pomislili da stavimo kapu svom partneru ili najboljem prijatelju jednostavno zato što pretpostavljamo da su oni sposobni učiniti to sami za sebe. Svojoj djeci uskraćujemo to pravo. Osim toga postoje djeca kojoj je uvijek hladno i ona kojima je uvijek vruće - čak i zimi. Kad malo promislim, nije to nešto što i sama nisam mogla shvatiti. Ali jednostavno nemamo uvijek kapaciteta, pogotovo kad je još i borba s vrištećim djetetom posrijedi.

Izvor: Brigitte.de

Foto: Profimedia