1. Emocionalni rječnik

U slobodnom razgovoru s djetetom napiše se lista svih osjećaja koji mu padnu na pamet. Za svaki osjećaj napravi se mali album koji će sadržavati slike iz časopisa koje predstavljaju taj osjećaj. Uz slike se napiše kada se dijete tako osjećalo ili se izradi osobna priča uz crtež djeteta (može i slikovnica) u kojoj dijete detaljno opisuje kada se tako osjećalo. Igra je vrlo zahvalna za proširenje vokabulara o emocijama.

2. Pantomima osjećaja

Dijete i roditelji izrade kartice koje označavaju razne emocije. Dijete izvuče jednu karticu i bez riječi odglumi osjećaj koji je označen na kartici. Ono dijete koje prepozna osjećaj, dobiva karticu, zatim uzima novu i glumi. Pobjednik je dijete koje na kraju igre ima najviše kartica.

3. Pogodi osjećaj

Jednu neutralnu rečenicu, npr.: "Idem u dućan", treba izraziti različitim tonom glasa (može se dodati i pokret tijela) kako biste izrazili različitu emociju (npr. ljuto, veselo, tužno i sl.). Ostali pogađaju koji je osjećaj u pitanju.

4. Što kaže ovo lice?

Igra se igra sa slikama iz časopisa, fotografijama lica ili izrađenim crtežima lica koja pokazuju određenu emociju, a djeca pogađaju što osjeća to lice, a kasnije što kaže ovo lice − koju bi priču to lice moglo nama ispričati?

5. Memory s emocijama

Potrebno je izraditi memory kartice sa slikama emocija, dalje se igra kao i klasični memory.

6. Dramatizacije lutkama

Sve dramatizacije lutkama vrlo su značajne jer dijete samo glasom mora izraziti osjećaj.

7. Nastavi rečenicu

Djeca nastavljaju započete rečenice:

Sretan sam kada…

Tužan sam kada…

Ljut sam…

Volim…

Ne volim…, itd.

Roditelj zapisuje odgovore, a zatim zamijene uloge i roditelj odgovara.

8. Društvene igre tipa 'Čovječe, ne ljuti se'

Sve društvene igre u kojima postoje pravila i u kojima je potrebno nositi se s gubitkom, ljutnjom i sl. izvrstan su način za učenje kako se nositi s emocijama.

Tekst: Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnik, nlp trener,  www.centarproventus.hr

Foto: Thinkstock