upala mjehura

Djeca i uporna bakterija Escherichia coli – najčešći uzročnik uroinfekcija

Nespecifične infekcije donjih dijelova mokraćnog sustava, kao što su upale mokraćnog mjehura (cistitis), su česte, i s njima se susretne svaka ženska osoba nekoliko puta tokom života. Upale mokraćnog sustava pogađaju odrasle žene, te rijeđe muškarce, a probleme mogu uzrokavati i kod najmlađih

Kod djece je vrlo važno što prije dijagnosticirati upalu, jer se brzo iz mokraćovoda i mjehura mogu prenijeti na bubrege te izazvati upalu bubrega (pijelonefritis). Iako su infekcije te vrste najčešće kod djece do godine dana starosti, koje simptome ne mogu opisati, već neugodu infekcije izražavaju plačem, probleme stvaraju i kod djece starije dobi. Srećom, kod starije djece možemo djelomično preventivno djelovati te naučiti djecu na koje simptome da obrate pažnju.

Dodatni uvid u tu nimalo ugodnu problematiku pružila nam je doktorica Silvana Balzar, voditeljica mikrobiološkog laboratorija Poliklinike Breyer.

Djevojčice su tim infekcijama podložnije od dječaka zbog anatomskih karakteristika urotrakta; kratka uretra omogućuje mikroorganizmima iz probavnog i genitalnog trakta kraći put prema mjehuru.

Dječaci samo iznimno, najčešće vezano uz neke anatomske abnormalnosti urotrakta imaju takve probleme.

Najćešće izolirani uzročnik uroinfekcija je Esherichia coli. Ta je bakterija (kao i mnoge druge vrste) uobičajeni stanovnik i dio normalne flore probavnog trakta. Međutim, u određenim okolnostima ova se bakterija iz crijeva može 'preseliti' u svoju neposrednu blizinu, u urinarni trakt. Tada preko mokraćovoda stiže do mjehura, gdje se, zbog odgovarajućih uvjeta, nastanjuje te počinje ubrzano razmnožavati.

Načelno, zdrava sluznica i ispiranje mokraćnih puteva urinom (redovitim mokrenjem) priječe prodor bakterija u primarno sterilne dijelove urotrakta te razvoj infekcije. Upravo je to jedan od razloga zašto je djecu potrebno poticati na redovito mokrenje i vremenski minimalno zadržavanje urina u mokraćnom mjehuru.

U suprotnom, povećana osjetljivost sluznice, smanjeno ispiranje sluznice urinom uslijed rijetkog mokrenja i/ili prisutnost virulentnih bakterijskih sojeva su faktori koji mogu poremetiti fiziološku ravnotežu i izazvati upalu u urotraktu.

Još jedan razlog osjetljivosti sluznice je, nedovoljna hidracija, odnosno oskudno uzimanje tekućine (te stoga oskudno uriniranje) koje smanjuju ispiranje sluznice, što je važan mehanizam održavanja zdravlja i otpornosti sluznica. Vezano za to, prisjetimo se kako je neizostavan dio terapije svakog uroinfekata i uzimanje puno tekućine. Dijete je potrebno naučiti na redovito uzimanje tekućine tokom dana, posebice za vrijeme mokraćnih tegoba i to (suprotno uvriježenom mišljenju) bilo koje, ne nužno čajeva ružnog okusa. Na kraju, smanjena opća otpornost, oslabljen imunološki status čini i sluznice urogenitalnog trakta osjetljivijima.

Vezano za invazivnost bakterija, neki sojevi (uključujući i neke sojeve E. coli) mogu razviti različite dodatne mehanizme koji povećavaju njihovu patogenost – sposobnost invazije i izazivanja infekcije – u odnosu na 'obične sojeve'. Takvi sojevi su tvrdokorniji i teži za liječenje. Obzirom da se u rutinskoj dijagnostici takvi sojevi teško razlikuju od ostalih sojeva iste vrste bakterije, treba inzistirati da se svaka uroinfekcija shvati ozbiljno. Potrebno je učiniti urinokulturu i tek tada početi antibiotsku terapiju, koja treba trajati dovoljno dugo i s antibioticima za koje se urinokulturom, odnosno antibiogramom utvrdilo da će biti djelotvorni. Zanemarene uroinfekcije ili one koje se neprimjereno liječe mogu se proširiti u gornje dijelove urotrakta i na bubrege ili se može razviti rezistencija uzročnika na standardne antibiotike. U oba slučaja, terapija je teža i ishod neizvjestan.

Kako sve bakterije dospiju u mokraćni mjehur? Osim već navedenog, najčešćeg puta kroz uretru, čini se da je moguć i 'horizontalni' prijelaz iz probavnog trakta preko limfnih tokova. Jednom kada uđu u mjehur, bakterije prijanjaju za stanice epitela sluznice mjehura i oštećuju ga, što izaziva upalu.

Koji su simptomi uroinfekcije? Bez obzira na vrstu uzročnika, najčešći simptomi su potreba za čestim mokrenjem (kao refleksni mehanizam da se poveća ispiranje sluznice), pri čemu je prisutna bol, pečenje i nelagoda u donjem dijelu trbuha. Povišene temperature kod nekompliciranih uroinfekcija obično nema. Uroinfekcija je redovno popraćena ovim prepoznatljivim simptomima, odnosno malo je vjerojatno da će infekcija postojati bez simptoma. Stoga, redovne kontrolne urinokulture da se provjeri postoji li uroinfekt nisu potrebne.

Treba napomenuti da uroinfekcije nisu zarazne, stoga roditelji mogu odahnuti, ne prenose se prljavim rukama ili ručnicima. Ipak, opća i osobna higijena koja i inače čuva zdravlje važna je i kod zaštite od uroinfekcija te je kao elementarni dio odrastanja potrebno naučiti dijete na pravilnu i redovitu intimnu higijenu.

Tekst: Poliklinika Breyer
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: ,

Vezano uz temu

Upala mokraćnih putova kod djece

Urinarne infekcije češće pogađaju djevojčice jer je njihova…

Upala mokraćnog mjehura u trudnoći

Poštovani, U 31. tjednu trudnoće otkrili su mi…

Pročitajte i:

Svjetski dan vida - probleme s vidom rješavati u ranoj dječjoj dobi!

Svako dijete bi trebalo oftalmološki pregledati do treće godine djetetova života. Pri svakoj sumnji u…

Razvoj grafomotoričkih vještina - prvi crteži

Grafomotorika je motorička aktivnost koja se odnosi na držanje olovke i pisanje. Definicija je jednostavna,…

Igrom do pravilnog izgovora glasa

Ispravljanje krivog izgovor glasa ili glasova odvija se kroz nekoliko koraka i o tome koliko…

Crtež puno govori o djetetu - naučite ga dešifrirati

Boje na crtežima vaše djece puno govore o njihovu unutarnjem svijetu, osjećajima, mislima i senzacijama…