Crtež puno govori o djetetu - naučite ga dešifrirati

Djeca se izražavaju bojama dugina spektra. U prvoj godini života bebe razlikuju crnu i bijelu, da bi malo poslije počele primjećivati i crvenu boju. Predškolska djeca reagiraju na crvenu, plavu i žutu, a oko šeste godine počinju raspoznavati i narančastu, zelenu i ljubičastu. Kako se dijete razvija i raste, bira i omiljenu boju iz dugina spektra. Izbor omiljene boje otkriva nam osobnost djeteta, njegovo fizičko, emotivno i mentalno stanje te duhovni razvoj.

Nikad ne treba utjecati na izbor omiljene boje jer tako nećete dobiti pravi odgovor i razumijevanje djetetova unutarnjeg svijeta. Djeca su kreativna i spontana – samo im treba ponuditi bojice i papir te zadati da, primjerice, nacrtaju dugu tako da svoju omiljenu boju stave kao prvu, na vrh duge, a onu koju ne vole kao posljednju, na dno. Dijete također možemo upitati i koju kombinaciju ponuđenih boja najviše voli. Boje ne otkrivaju samo emocije i misli, one upozoravaju na to i kakav odnos dijete ima prema svojoj okolini, roditeljima i prijateljima.

Omiljene boje koje dijete bira na prvom i drugom mjestu predstavljaju crte njegove osobnosti koje trenutačno razvija, a boje koje su na posljednjem i pretposljednjem mjestu su osobine koje odbija i ne želi razviti, pa mu je tu potrebno malo pomoći. Boje poput crvene, narančaste i žute na prvome mjestu govore o otvorenoj i slobodnoj osobnosti.

Plava, indigo, ljubičasta

Ako su te boje na posljednjem mjestu, obično je riječ o zatvorenom, stidljivom ili nesigurnom djetetu. Međutim, ako dijete bira plavu, zelenu, indigo ili ljubičastu na prvome mjestu, onda to govori da ima više pasivnu, introvertiranu osobnost. Ako su te boje na posljednjem mjestu, to znači da te aspekte treba na neki način približiti djetetu. Ako dijete bira jednu toplu i jednu hladnu boju kako omiljenu, to pokazuje da je njegova osobnost u ravnoteži.

Budući da se djeca svakodnevno razvijaju i rastu, tako i njihova omiljena boja može biti različita svakoga dana, što nam pokazuje koje su crte osobnosti tog dana izražene. To također govori i o tome kako se dijete osjeća u okružju određenih ljudi i prostoru u kojem boravi – to može biti škola, vrtić ili kuća, ali i majka, otac, učiteljica...

Djeca najlakše uče ako uključe više osjetila odjednom. Kromoterapija tj. terapija bojama uključuje sva njihova osjetila. Miris je jako važan, a svaki miris ima vibraciju određene boje. Kada se boja i miris povežu, imaju mnogo jači utjecaj na pamćenje određenih stvari iz dječjeg okružja.

I glazbeni tonovi odgovaraju bojama

Učenje uz pomoć umjetnosti i boje također je vrlo učinkovito. Bojenje prstima uključuje nekoliko aktivnosti, a povezuje obje polutke mozga. Slikajući na ovaj način, djeca se istodobno koriste umom i tijelom. To je vrlo korisno za učenje novih riječi i razvijanje kreativnosti.

Glazba je moćno oruđe koje utječe na razvoj misli i fizičkog pokreta, što također ubrzava proces učenja novih pojmova. Svaki ton u glazbi vibrira određenom frekvencijom koja odgovara određenoj boji. Primjerice, klasična barokna glazba (poput Bacha, Vivaldija ili Händela), ako se sluša tijekom školskog sata, može znatno poboljšati pozornost i koncentraciju. Ovakva glazba opušta tijelo i usredotočuje misli na određeni predmet, što poboljšava učenje i pamćenje novoga gradiva.

No boja i pripadajuća energija izražavaju se i određenim komplementarnim oblicima koje djeca mogu crtati, ali skriva se i tamo gdje je nikada ne biste tražili – u okusima koje dijete bira ili odbija, u mirisima, pa čak i različitim vrstama dodira. Njima možete puno otkriti o svojem djetetu ili pak utjecati na njegovo ponašanje.

Boja odjeće

Djeca mogu nositi odjeću u boji koja im je za taj dan potrebna kako bi svladala neki zadatak, ali s bojom mogu imati kontakt i putem hrane koju unose, dodira, mirisa, crteža. Tako će sva njihova osjetila biti uključena u kromoterapiju. Kad su sva osjetila uključena, terapija je najučinkovitija.

Primjerice, ako želite da dijete bolje jede ili se aktivno uključi u grupni rad, neka odjene narančastu odjeću, a vi stavite narančasti stolnjak, kupajte ga vodom s mirisom vanilije, ponudite naranču za međuobrok, zadajte mu da crta pravokutnike i dijagonalne linije i da crtež ispuni narančastom bojom. Unesite narančaste detalje u dječju sobu (jastučiće, posteljinu i sl.). Ovisno o dobi, dijete se može motivirati da zamisli veliku naranču i sjedne u nju, pa da ispriča što vidi i osjeća. Uz to je najbolje pustiti rock glazbu.

Previše crvene označava ljutnju

Ako želimo pobliže upoznati želje i potrebe, ali i eventualne probleme koje dijete ne može verbalizirati, možemo mu zadati temu za crtanje pa zatim analizirati ne samo boje koje je upotrijebilo u svojem crtežu već i oblike i linije (okvir). Također, možemo razgovarati s djetetom i pitati ga da nam objasni, onako kako zna i umije, kakva je okusa i mirisa objekt na crtežu, kakav osjećaj budi kada ga dodirne, a kakav ako samo gleda u svoj crtež. Svaki odgovor bit će povezan s određenom bojom, pa ćemo tako moći sastaviti djetetovu dugu i vidjeti koja je boja najzastupljenija, a koja nije omiljena, i na taj način otkriti problem koji ga muči.

Evo i primjera. Sva djeca vole crvenu boju, ona ih privlači i upotrebljavaju je u svojim crtežima. Treba vidjeti upotrebljava li dijete samo crvenu ili je ona podjednako zastupljena kao i ostale boje. Ako je prisutna samo crvena, dijete pokazuje mnogo ljutnje, želju za osvetom, lako se posvađa i potuče, izaziva i zadirkuje drugu djecu.

Ako je crvena umjereno kombinirana s drugim bojama, onda je vjerojatno pred vama dijete kojemu je potrebna hrabrost da prevlada neke strahove, da se osjeća bolje u svojem okružju, a nekad je to samo potreba za većom količinom energije i motivacijom uoči velike utakmice, pismenog zadatka ili ispita.

Zašto dijete ne voli neku boju?

Naravno, sve ovisi i o ostalim bojama koje se pojavljuju na crtežu, a i o oblicima koji su najviše zastupljeni – jesu li to krugovi, trokuti, kvadrati ili samo linije... Treba obratiti pozornost i na to kojeg su oblika te linije, postoji li ravnoteža između korištenih boja i oblika ili su zastupljeni samo jedna boja ili oblik. Također treba obratiti pozornost na to postoje li boja i oblik koji uopće nisu zastupljeni, jer to znači da bi dijete moglo imati neki problem. Zašto dijete ne voli tu boju? Što ga tu plaši?

Treba pronaći razlog. Isto se može učiniti i s izborom glazbe, mirisa i okusa.

Ako se u dječjim crtežima jedna boja stalno ponavlja, onda dijete ima previše one vrste energije koju ta boja predstavlja, što može biti štetno. Rješenje je uvođenje komplementarne boje koju dijete izbjegava, jer u toj boji leži njegov problem – bilo s obitelji, u školi s prijateljima... Dobar primjer je nemirno i agresivno dijete koje je cijeli dan bilo aktivno baveći se sportom, pa je na kraju dana postalo frustrirano jer je izgubilo svu energiju.

Nastavak teme čitajte na sljedećoj poveznici.

Tekst: dr. Gordana Mirković

Izvor: www.sensa.hr

Foto: Profimedia