Možda nema dana našeg djetinjstva koje smo tako ispunjeno živjeli od onih koje smo proveli s omiljenom knjigom. (Marcel Proust)

U kontekstu razvoja predčitačkih vještina nužan preduvjet je djetetov razvoj govora. Prema Miri Čudini - Obradović, autorici niza djela o razvoju predčitačkih i čitačkih vještina, ključno razdoblje za razvoj govora je od 18-24 mjeseca i uvjetovano je razvojem živčanog sustava, okolinskim poticajima, interakcijom s odraslima. Dijete već od druge godine razvija pismenost i pokazuje znakove razumijevanja značenja i uporabe pisanog teksta.

Dijete je spremno za učenje čitanja kad ima razvijene određene predčitačke vještine, a to su (National Early Literacy Panel, 2013):

  • Dobro razvijen govor
  • Uočavanje vidnih detalja
  • Povezivanje riječi sa slikom i riječima
  • Dijete zna kako se drži knjiga, okreću stranice, prati smjer pisma
  • Prepoznavanje riječi i praznine koja odvaja od druge riječi

  • Razlikovanje svih glasova u riječi, povezivanje slova s glasom, prepoznavanje rime, prvog i zadnjeg glasa u riječi (fonološka osjetljivost)

  • Znanje o slovima i da ona daju riječ koja označuje predmete
  • Dijete predškolske dobi je sposobno za sintezu i analizu riječi
  • Razvoj motivacije za čitanje

    • Često čitamo o važnosti roditelja kao prvog modela ponašanja kojeg djeca vide te obitelji kao onoj koja nosi ogroman potencijal u kreiranju zdravih uvjeta za radosno odrastanje djeteta.

    Isti slučaj je i kod razvoja predčitačkih i čitačkih vještina. U društvu su učestale polemike oko toga hoće li današnja moćna i progresivna tehnologija uzrokovati izumiranje žive riječi, knjiga i čitanja. No zapravo, kao uvijek, to ovisi o nama i našoj volji da sebe i dijete uvedemo u čaroban svijet knjiga i odmaknemo od pretjerane upotrebe tehnologije.

    Zašto su roditelji moćni u ulozi osvještavanja važnosti čitanja?

    Prema autorici Stričević (2006) oni:

    • Najbolje poznaju djecu i način na koji uče
    • Dok čitaju djeci ili za sebe, djeca vide primjer odraslog koji knjige smatra važnima
    • Djeca čitanje ne razvijaju samo u školi, spremna su za njega mnogo prije, od samog rođenja što je zanimljivo ako uzmemo u obzir činjenicu da se šezdesetih godina 20. st. čitanje smatralo isključivo dijelom formalnog obrazovanja te se smatralo da je dijete tek u dobi od 6 i pol godina spremno za učenje čitanja
    • Djeca uče kroz igru i činjenje i to najviše u društvu odraslih
    • Zbog kratkoće djetetove pažnje, djeca vole da im se čita i ponavlja češće ono što je zanimljivo, a to najviše mogu roditelji koji su s njima svakodnevno

    Roditeljevim čitanjem djetetu oni se međusobno povezuju, stvara se osjećaj zajedništva i povjerenja. Slobodno vrijeme je više zajedničko, manje odvojeno. Otkrivaju međusobne interese, želje, potrebe, upoznaju jedno drugo. Otvara se prostor i vrijeme za razgovor, te se u djeteta razvija govor i vještine komuniciranja. Pažnja i koncentracija se produljuju, rječnik je bogatiji, razvija se pamćenje, sposobnosti zaključivanja i kritičkog mišljenja. Dijete stječe mnoge spoznaje, uči kroz zanimljivu aktivnost i dobiva ideje za razmišljanje i djelovanje.

    Bajke su posebno moćno oruđe u prijenosu moralnih pouka djetetu, dijete uči o socijalnim odnosima, razlici dobra i zla, pomaganju drugima, osvještava emocije, uči prepoznavati tuđe- kako vidimo, sve vještine ključne za uspješan život i razvoj emocionalne inteligencije.

    Knjige potiču maštu, znatiželju, istraživanje, a gdje bismo svi danas bili bez nečijeg istraživačkog duha?

    Ideje kako potaknuti čitanje u djece su brojne- odvojite vrijeme za čitanje, učinite to svakodnevnim ritualom, okružite se raznim materijalima, ne samo knjigama. Recepti za kuhanje, popisi za kupnju, simboli, natpisi izvan doma, tekstualne poruke oko vas, .. razni svakodnevni poticaji mogu služiti kao materijal za čitanje. Dajte djetetu slobodu izbora slikovnice, knjige, vodite ga do knjižnice redovito, pratite zbivanja u vašem društvenom okruženju koja promoviraju razne pisce, knjige, knjižnice. Neka knjige budu poklon u raznim situacijama, stvarajte zajedno obiteljsku knjižnicu, dok čitate, koristite priliku prije i nakon za komuniciranje, osluškivanje djeteta. S malim djetetom počnite od čitanja i pisanja vlastitog imena, prepoznavanja slova, korištenja rima i brojalica te raznih pjesmica.

    Kao i kod svake aktivnosti, poticaji i uvjeti koje u svom domu uredite važni su za sve. Ako je dijete okruženo raznim materijalima i knjigama bit će mu prirodnije pristupiti čitanju.

    Davno je Tin Ujević rekao da knjiga nije hrana, ali je poslastica…

    Jeste li učinili sve u vašoj roditeljskoj, odgojiteljevoj, učiteljevoj moći da otkrijete djetetu poslasticu zvanu knjiga?

    Prije nego što ih bombardiramo slovima i brojkama, zapitajmo se koliko često sami posežemo za knjigom i posvećujemo se aktivnosti čitanja u kojoj nas djeca mogu vidjeti?

    Tekst: Antonia Radeljak, mag.paed.

    Foto: Profimedia