Djeca vole igranje uloga

Zadivljujuće je kako klinci mogu "skinuti" ponašanje odraslih. Dijete neće samo vjerno prikazati, primjerice, vaše vještine, nego će oponašati i vašu gestikulaciju i mimiku. To je pravo malo kazalište u kojem ćete možda ugledati i vlastitu karikaturu!

Oponašanje je osnovni način kako djeca uče. Od prvog dana ona upijaju i promatraju svaku našu gestu, pokret ili zvuk, polako počinju sve to imitirati pa s vremenom i sami sve bolje izvode iste vještine - nauče se smijati, ljutiti, hodati, govoriti... Tu potrebu za oponašanjem možemo zahvaliti njihovoj znatiželji koja kulminira oko druge ili treće godine. Ona će ih natjerati da istražuju i sve sama isprobaju po uzoru na nas. Zato ćete primijetiti da, osim što oponašaju mamu kako glača, kupuje ili kuha ručak, jednako tako oponašaju i odnose roditelja s njime, sa suprugom, susjedima ili rodbinom.

Oponašanje međuljudskih odnosa

Djetetu su osim vještina zanimljivi i međuljudski odnosi i igranje situacija iz života. Djevojčice će se igrati teme "u gostima", dječaci će se igrati rata, zajedno će glumiti odlaske u kupnju, u posjet liječniku, "djece i teta" u vrtiću i slično. Ako pažljivije promatrate te igre, prepoznat ćete neke situacije u kojima ste i sami sudjelovali. Djevojčica će se spretno kretati oko svog plastičnog štednjaka, sjeckati povrće, kuhati ručak, glačati, usisavati, pričati na telefon i izgovarati vaše fraze i to istim povišenim tonom. Sin će uporno nešto sastavljati ili rastavljati ili se truditi da točno imitira tatu kako zavija matice. To što nas "kopiraju" do najsitnijeg detalja ne treba promatrati kao negativno ili znak da su nam djeca neoriginalna. Za originalne rečenice i poteze ima još vremena. Za sada će im stopostotno oponašanje pomoći da ojačaju samopouzdanje.

Želim biti balerina ili vatrogasac

Rezultati dječjih virtualnih igara za odrasle nisu stvarni, ali djeca uživaju pretvarajući se da jedu vitrualni ručak koji su skuhala ili popravljaju vitrualne motore i zatim ih voze. Nemojte propustiti katkad sudjelovati u takvim zamišljenim igrama. Budite otvoreni i ne zaboravite pohvaliti dijete za trud i dobar rezultat. S odobravanjem dočekajte i djetetove želje da jednog dana postane doktor, balerina, vatrogasac, poštar... To naravno najčešće nije izraz njegovih najdubljih želja jer se radi o reprezentativnim zanimanja koja se opisuju u slikovnicama, o kojima je dijete čulo na televiziji i iz raznih priča. Malo koje dijete će reći da sanja kako će postati voditelj marketinga ili novinar jer za ta zanimanja nikad nije čulo. A to, što će jednog dana postati, ionako će se do djetetove zrelosti mnogo puta promijeniti.