Darovita djeca su ona koja imaju natprosječne sposobnosti i koja su izuzetno uspješna u jednom ili više područja: opće intelektualne sposobnosti, specifične akademske vještine, kreativno ili produktivno mišljenje, sposobnost rukovođenja, umjetnost i psihomotorne sposobnosti.

Darovito dijete dobiva etiketu

Etiketiranje darovitog djeteta u školi obično je popratna posljedica identifikacije darovitosti zbog koje ga se svrstava u jednu kategoriju stereotipnih karakteristika. To svrstavanje darovitog djeteta u određenu „ladicu“ zapravo daje osnovu za stav okoline prema njemu, što ostavlja posljedice i na njegov razvoj: naime, može se dogoditi da etiketa „darovit“ utječe na promjenu stava darovitog djeteta prema okolini i prema sebi. S druge strane i vršnjaci i prijatelji darovitog djeteta također nose etiketu „prosječnog“, te oni stoga mogu razviti otpor prema drugačijem. Upravo je zbog toga moguće da njihovi odnosi postanu lošiji te da društvo socijalno izolira darovito dijete.

Osjećaj nepripadnosti

Uz sve već navedeno, činjenica jest i da darovita djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu iste kronološke dobi, pa teško pronalaze prijatelje među vršnjacima u svom razredu. Zbog toga se može dogoditi da potraže društvo starije djece i odraslih, ali ih starija djeca koja su naprednija u socijalnom razvoju često ne prihvćaaju. U tom slučaju darovito dijete može imati osjećaj nepripadnosti, što svakako dalje utječe i na njegovo samopouzdanje.

Darovita djeca sklona su introspekciji i njihova slika o sebi je jako osjetljiva. Kao što smo već ranije spomenuli, etiketiranje darovitog djeteta jedan je od faktora koji može poremetiti njegovu sliku o sebi. Do toga dolazi zbog povećanih očekivanja okoline i samog djeteta da u svemu bude najbolje, da nikad ne pogriješi, da uvijek sve zna. Kako takva očekivanja nisu realna, nemogućnost njihova ostvarenja mogu rezultirati djetetovim osjećajem neuspjeha i gubitkom samopoštovanja.

Darovito dijete treba podršku i potporu

Na kraju, važno je još spomenuti da su rezultati istraživanja pokazali da pojedinci koji posjeduju realne potencijale i izrazite sposobnosti ali se ne percipiraju tako, vjerojatno neće uspijeti ostvariti svoje potencijale upravo zbog negativnog samopoimanja. Ako uzmemo u obzir da neuspjeh darovite djece koja funkcioniraju ispod svojih mogućnosti proizlazi iz manjkasamopouzdanja, negativne slike o sebi te gubitka samopoštovanja, zaključit ćemo kako je u radu s darovitom djecom izuzetno bitno jačati njihovo samopouzdanje i poučiti ih vještinama koje im u tome pomažu. Njihovo samopouzdanje ključno je i za odnose s vršnjacima i povezano sa svim segmentima njihovog cjelokupnog funkcioniranja.

Samopouzdanje se nažalost (ili sreću) ne može kupiti, ali se zato može naučiti kako voljeti i cijeniti sebe. Ako pomognete svom darovitom djetetu da na sebe gleda kao na vrijedno, voljeno biće te mu pružate razumijevanje, podršku i poštovanje unutar obitelji svakako mu dajete dobre temelje za uspješan razvoj.

Tekst: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP majstor, www.centarproventus.hr

Foto: Profimedia