Razvod braka je danas postala poprilično uobičajena pojava. Statistike kažu da čak svaki peti brak u Hrvatskoj završi razvodom, što je oko 4500 rastava na godinu. Rastavljeni su svuda oko nas, kao i samohrani roditelji, te ih prihvaćamo kao nešto "normalno", kao da se proporcionalno s povećanjem broja rastavljenih parova smanjuju poteškoće koje pogađaju takve obitelji. No, radi se o znatnom broju djece koja ostaju iza takvih rastavljenih roditelja. Na sreću, razvod više nije tabu tema. Mnogo je ljudi sličnih sudbina, ali ne treba zaboraviti na djecu koja se danas jednako kao i prije susreću s istim poteškoćama i problemima u toj situaciji. Djeca bi i u ova "moderna" vremena još uvijek najradije odabrala da njihova obitelj bude cjelovita i skladna.

Kada je vrijeme za razvod?

Iako bi djeca voljela da su oba roditelja uvijek uz njih, katkad to ipak nije moguće. Svakako ne u braku gdje je mnogo svađa i partneri se više ne vole i ne poštuju. To nije zdravo ozračje za život, ni za odrasle, a ni za dijete i bolje je da se prekine. Prekid, doduše, donosi dodatnu dozu stresa, ali na kraju i olakšanje. Ako trebate birati između trajno lošeg braka ili razvoda s mogućnošću stvaranja "zdravijeg" doma za dijete, sebe i partnera, tada nema dvojbe što odabrati. Za roditelje je to veliki test jer su sami u teškoj emocionalnoj situaciji, a moraju smoći snage da zaštite svoje dijete od vlastitih loših osjećaja i da se dogovore oko njegove dobrobiti. Svakako bi trebalo razmisliti kako djetetu priopćiti tu lošu vijest i kako mu olakšati privikavanje na novi život.

shutterstock_1389428564.jpg
Shutterstock Brak pun svađa i partneri koji se više ne vole i ne poštuju nisu zdravo ozračje za dijete

Kako reći djetetu da se roditelji razvode?

Stavovi da rastava roditelja ne mora utjecati na dijete i da o tome ne treba razgovarati s djetetom, jer ono to ne može razumjeti ili će ga to nepotrebno opteretiti, samo su neke od mogućih zabluda roditelja. Nažalost, rastava se neposredno tiče i djeteta i uvijek utječe na njega. Većina djece uspijeva svladati sve promjene koje rastava roditelja u životu donosi i poslije sazrijeva u zdrave ljude. No, neki mališani s time imaju dosta poteškoća. Dijete može osjećati veliku tugu, plakati ili se povući u sebe, postati depresivno, agresivno, bijesno, usamljeno, preplašeno... Razlog takvim osjećajima su strahovi od gubitka. Rastavom dijete gubi jednog roditelja, ali ono je u strahu da će izgubiti i drugog roditelja, boji se napuštanja, boji se opredjeljivati za jednog od roditelja što će sigurno povrijediti drugog, boji se da će izgubiti dom, osjeća financijsku nesigurnost i mnoge druge strahove. Strahovi mogu isprovocirati i ponovnu pojavu nekih prijašnjih poteškoća kao što su, primjerice, mokrenje u krevet ili sisanje palca. Katkada dijete počinje ružno sanjati, postaje razdražljivo i iskazuje bijes i agresiju prema drugima ili, pak, prema samom sebi, a katkad odjednom dobije tikove... Stoga obavezno neposredno prije rastave puno razgovarajte s djetetom, na vrijeme mu kažite za razvod i usmjeravate ga prema utješnom razrješenju situacije.

shutterstock_311542820.jpg
Shutterstock Kada se roditelji razvode dijete može osjećati veliku tugu, plakati ili se povući u sebe

Dogovorite se što ćete i kada reći djetetu!

Za djetetov mir izrazito je važno da se dogovorite kako ćete mu priopćiti vijest o razvodu. Iako je to roditeljima uvijek jako teško napraviti, važno je sabrati se u tom trenutku jer ono što kažete i način na koji to učinite može odrediti količinu stresa, tuge i straha kod djeteta. Nemojte koristiti dijete za utjehu, nego mu staloženo pokušajte objasniti što se zbiva i što će se zbivati ubuduće. Učinite to na vrijeme. Vrlo malom djetetu, predškolcu, recite tjedan do dva prije razvoda, djetetu od 5 do 8 godina mjesec do dva prije, a starijoj djeci puno prije.

Govorite jednostavno, jasno i iskreno!

Djeca su mala, ali to ne znači da zato trebamo šutjeti i praviti se da je sve u redu pa će se možda i ona bolje osjećati ili zaboraviti da se nešto loše zbiva. Djetetu morate reći činjenice i dati mu nekakvo objašnjenje, jer ono to osjeća, samo ne može razumjeti. Sve dok nema objašnjenja, ono može biti izrazito zbunjeno i uplašeno pa mu svakako vijest recite zajedno kako ne bi pomislilo da ga drugi roditelj više ne voli ili da će ga ostaviti. No budite jasni, bez suviše pojedinosti  jednostavno recite: "Mama i tata više ne mogu živjeti zajedno. Više se ne volimo dovoljno i u sljedećem ćemo se razdoblju rastati. Ali ti moraš znati da tebe oboje jako volimo i to ne može ništa promijeniti! Mama i tata će uvijek biti uz tebe i voljeti te!".

shutterstock_1333481999.jpg
Shutterstock Djetetu morate reći činjenice i dati mu nekakvo objašnjenje

Budite otvoreni za pitanja i uvjerite dijete da ga volite

Nakon što ste mu rekli za razvod, dijete će sigurno imati puno pitanja. Na njih uvijek odgovorite rječnikom koji dijete može razumjeti. Važno je reći da će se mama i tata rastati, ali da će i dalje biti njegovi mama i tata. Onaj roditelj koji odlazi od drugog mora djetetu objasniti da ne ostavlja i njega i da će ga oba roditelja uvijek isto voljeti, jer ljubav prema djetetu ne prestaje.

Dopustite reakcije i emocije kod djeteta, utješite ga

Pokušajte shvatiti da je obitelj djetetu najveći oslonac u životu. Kad se ona raspada, raspadaju se djetetovi temelji i to je velik stres za njega. Možda će reagirati ljutnjom, tugom ili će odbijati suradnju. Dopustite te reakcije. Smatra li nekoga od partnera krivim jer je našao drugog partnera i odbija s njim razgovarati, svakako budite strpljivi i pokušajte uz razumijevanje ponovno zadobiti djetetovo povjerenje. Za normalan nastavak života djetetu je važno da uz sebe ima oba roditelja na koje je ponosno i u koje se ugleda, pa makar oni i ne bili zajedno. S vremenom će osjećaj tuge biti manji i bit će svima bolje. Svakako utješite dijete i recite mu kako u životu postoje teški trenuci, ali kako svaku situaciju može prebroditi i sve su poteškoće prolazne.

shutterstock_204931804.jpg
Shutterstock Dijete se ne želi svrstavati niti određivati kojeg roditelja voli više pa to niti ne tražite od njega

Ne tražite od djeteta da odlučuje o skrbništvu

To je najteže pitanje koje malom djetetu možete postaviti. Ono voli svoje roditelje i ne želi povrijediti nijednog svojom odlukom. No djeca se, ako ih se to pita, najčešće odlučuju za onog roditelja koji to u biti od njega zahtijeva, jer znaju da će ga u suprotnom izgubiti, odnosno taj će se roditelj više naljutiti. Tražiti takvo što od djeteta prevelik je teret za to koliko je ono sposobno podnijeti. Naime, dijete se ne želi svrstavati niti određivati kojeg roditelja voli više pa katkad zbog toga počne govoriti roditeljima ono što svaki od njih želi čuti. Ovisno o tome kod kojeg je u tom trenutku, njemu govori da ga voli više. Vama će to možda biti ugodno, ali djetetu je strašan teret balansirati između vas i to nije dobro za njegovo još uvijek nerazvijeno samopouzdanje.

Objasnite djetetu da ono nije krivo

Pitanje tko je kriv nije nikako primjereno postavljati u trenutku kada djetetu govorite o razvodu, a niti poslije u djetetovu odrastanju. Dijete će to jednoga dana samo shvatiti. Mališani u pravilu, čak i ako razgovarate s njima o svemu, znaju pomisliti da su oni krivi za to što su se roditelji rastali. Naime, predškolci su još uvijek snažno usmjereni na sebe i osjećaju da su baš oni centar života roditelja. Zato nerijetko misle da su loši i zločesti i da su se roditelji rastali zbog njih. To je veliki teret za dijete. Zato uvijek ističite kako svađe između mame i tate nemaju nikakve veze s djetetom niti s onim što je ono napravilo ili propustilo napraviti. Najbolje je da kažete općenitu rečenicu, pogotovo ako ste procijenili da je situacija možda već krenula u krivom smjeru. Primjerice: "Znaš, neka djeca znaju pomisliti da su ona kriva za to što se događa u obitelji! No, to nije tako. Djeca nemaju nikakve veze sa svađama odraslih ni s rastavom. Mi se odrasli više ne možemo razumjeti i zato se rastajemo!".

shutterstock_445491082.jpg
Shutterstock Važno je da dijete zna da ono nije krivo za razvod roditelja

KAKO POMOĆI DJETETU NAKON RAZVODA?

  • Dogovorite redovite posjete drugom roditelju

Važno je da dijete viđa drugog roditelja. Na taj će način lakše prebroditi teško razdoblje nakon rastave i zadržati oba roditelja u blizini. I dugoročno je prisutnost oba roditelja u odgoju bitna za djetetov uravnoteženiji razvoj. Za djevojčice je bitno da viđaju tate jer ih on upoznaje s muškim principima razmišljanja, što im daje više samopouzdanja i jednoga dana olakšava pronalaženje partnera te sprečava mnoge psihičke poteškoće povezane s tim. Za dječake je bitno da viđaju mamu iz istoga razloga. Tate su važni jer donose muški princip, uče dječake hrabrosti i pristupu ženskom spolu, ali i mnogim drugim osobinama koje obilježavaju muškarce. Stoga pokušajte inzistirati na tome da svaki roditelj emocionalno, intelektualno i socijalno sudjeluje u djetetovu odgoju.

  • Neka dijete ne bude posrednik između vas

Djeca nisu poštari i ne treba ih na to tjerati. Ona ne vole prenositi informacije, ali ni pritom birati strane, smirivati svađe i osjećati da se odnos odraslih zbiva preko njih. Roditelji moraju biti dovoljno zreli, nesebični i sami rješavati svoje razmirice ili financijska pitanja jer je to njihova obaveza, a ne djetetova.

  • Ne govorite ružno protiv drugog roditelja

Dijete ima pravo na drugog roditelja i to treba poštivati. Zato nemojte govoriti ružno o njemu u djetetovu prisustvu. Činite li to, dijete će imati osjećaj krivnje jer je drugi roditelj dio njega, ono ga voli, a vi govorite da ga ne bi trebalo voljeti. S druge strane, hvalimo li drugog roditelja, to donosi samo pozitivno za dijete. Ono će osjećati zadovoljstvo i trudit će se oponašati pozitivne osobine kod tog roditelja i time cijeniti i sebe i imati veće samopouzdanje. Prigodne su riječi u toj situaciji: "Tvoj tata uvijek drži do obećanja. Sada ga je nešto spriječilo i ne može te vidjeti! Čim bude mogao, on će se sigurno javiti!".

shutterstock_1942397095.jpg
Shutterstock Dopustite djetetu da se isplače, ali niti slučajno ga nemojte koristiti kao vaše rame za plakanje

  • Neka dijete ne bude vaše rame za plakanje

Tijekom razgovora o razvodu, ali svakako i poslije u životu, valja se suzdržati od traženja utjehe u djetetu. Poštedite dijete suvišnih negativnosti, komentara i nemojte od njega očekivati da vam bude stalna utjeha. Naravno da smijete biti tužni i reći to djetetu, ali ono ne smije postati vaše rame za plakanje. Neka to radije bude prijateljica ili druga bliska osoba jer dijete nije spremno nositi teret vaše rastave

  • Postavite granice

Česta pogreška roditelja u slučaju rastave jest to da počnu ugađati djetetu zbog svega što je prošlo pa mu popuštaju kako bi ga utješili. No, to će zbuniti dijete. Nepostojanje jasnih granica otvara vrata manipulaciji koju dijete može početi provoditi tako da počne ucjenjivati roditelja drugim roditeljem ili odlaskom k drugom roditelju svaki put kad bi trebalo nešto napraviti, a to mu nije po volji. Dijete treba znati da roditelji i nadalje imaju ista pravila ponašanja i da trenutačno raspoloženje ili loše emocionalno stanje ne daje nikome za pravo da se ponaša izvan tih granica.

  • Zadržite poznate rituale

Razvod donosi mnoge promjene u djetetovu životu. Katkad je to preseljenje, manji ili veći novi životni prostor, novi vrtić, nedostatak jednoga roditelja. Pripremite na to dijete prije same rastave i očekujte da će biti potrebno vrijeme da dijete sve to prihvati. Poteškoće se mogu očekivati. Dijete može imati emocionalne ispade, može početi odbijati suradnju, zatvarati se u sobu i slično. Budite strpljivi i nastavite s ritualima koji su vas i prije veselili. Primjerice, nedjeljom pođite na izlet, svaku subotu poslije kupovine otiđite na sladoled ili kolače kao što ste to prije činili. Time ćete djetetu vratiti jasne smjernice i osjećaj kontrole nad životom koji je prije imalo.

Kako olakšati djetetu?

- tjelesna aktivnost: fizičkom aktivnošću dijete otpušta nakupljeni stres i izbacuje negativne osjećaje
- plakanje: suze su normalan način olakšavanja svega što nam je na duši. Nemojte sputavati djetetov plač, nego ga tješite i dopustite mu da se isplače
- crtanje i pisanje: bojice, bojanke i papir mogu također biti oblik komunikacije s djetetom kad drukčije ne ide
- glazba: Odabirite radije veselu glazbu s pozitivnim, ohrabrujućim porukama koja će pozitivno djelovati na dijete i utješiti ga
- samoća: katkad se najbolje možemo usredotočiti na probleme kad smo sami. Dopustite tu povlasticu i svojemu djetetu
- smijeh: Smijte se, zabavljajte dijete i pokušajte širiti optimizam. Smijeh će osloboditi negativne emocije