Stopalo se sastoji od 26 kostiju spojenih s 33 zgloba, povezanih mišićima, tetivama i ligamentima. Stoga ne iznenađuje što je ravno stopalo jedan od najčešćih deformiteta lokomotornog sustava djece školske dobi. Na stopalima se najčešće javljaju spušteni svodovi i ravna stopala, dok utjecaj na deformitet imaju sljedeći čimbenici: nasljedni, debljina, fizička neaktivnost te neadekvatna obuća. Budući da je neadekvatna obuća jedan od važnih čimbenika, potrebno je voditi računa o kupnji prave obuće za prve korake.

Učestalost pojave ravnih stopala povećava se s razvojem civilizacije, a jedan od glavnih razloga jest smanjeno kretanje (hipokinezija). Ravna stopala sve su više prisutna i kod djece. Osobito su ugrožena djeca koja žive u gradovima jer hodaju isključivo po ravnoj i tvrdoj površini, a upravo takva jednolična opterećenja dovode do slabljenja i popuštanja muskulature, potkoljenice i stopala. Još jedan od razloga može biti to što je funkcija hvatanja potpuno iščezla i stopalo danas isključivo služi za oslanjanje. Problem može biti i u neodgovarajućoj obući, koja sputava i ograničava aktivnost mišića te tako utječe na deformitet stopala.

Djeca koja češće hodaju bosa po neravnu terenu mnogo rjeđe imaju ravna stopala. Deformitet se uglavnom uočava prilikom obveznog sistematskog pregleda za upis u školu. Kod male djece, točnije mlađe od 18 mjeseci, ravna su stopala fiziološka pojava; neki autori smatraju da je to tako do 3. godine djetetova života, pa čak i dulje.

Jedno od prvih znakova da je stopalo spušteno jest bol, a drugi je znak izmijenjen položaj Ahilove tetive, koja je zakrivljena na peti umjesto da ide ravno. Oblik obuće na kojoj je vidljiva deformacija, odnosno istrošenost peta i ruba obuće također pokazuju u kakvu su stanju stopala i kakav je djetetov hod.

Dijagnosticiranje ravnog stopala

  • Je li stopalo ravno, utvrđuje se promatranjem sa stražnje, bočne i prednje strane, gdje se gleda Ahilova tetiva i peta dok osoba stoji na čvrstoj ravnoj podlozi. Deformitet je prisutan ako se uoči da je Ahilova tetiva na peti iskrivljena u stranu i peta zarotirana, a oslonac stopalom o pod jest na njenoj unutrašnjoj strani.
  • Dodiruje li cijela površina stopala pod kad dijete stoji ili hoda.

Kod djece spuštanje stopala kreće tako da se peta izvrće na van (pes valgus), a zatim se i cijeli taban spusti na podlogu (pes planovalgus).

Do treće ili četvrte godine luk je potpuno oblikovan, a katkad ti labavi ligamenti uzrokuju da se pojedini dio stopala okrene prema van i stopalo ostane ravno. Većinom je pojava ravnih stopala kod male djece normalna i ne zahtijeva liječenje. Do pojave ravnih stopala najčešće dolazi zbog pojačanog opterećenja koje stopalo ne može prihvatiti, a to se događa u kritičnim razdobljima razvoja djeteta. Prvi se put to dogodi kad roditelji dijete koje još nije spremno stavljaju u uspravan položaj s ciljem da što ranije prohoda.

Drugi se događa u pubertetu kada dolazi do ubrzanog rasta kostiju koje nije popraćeno odgovarajućom mišićnom snagom. Istodobno se odvijaju i burne hormonske promjene koje ne uspijevaju očuvati stabilnost koštano-mišićnog sustava djeteta, pa i najmanje dodatno opterećenje (tjelesna masa ili teške školske torbe) mogu dovesti do nastanka ravnih stopala.

Prevencija ravnih stopala

Djeca se rađaju ravnih stopala: takvima ih čine mekani masni jastučići ispod kojih se skriva još uvijek nerazvijena struktura kostiju, vezivnih tkiva i mišića. Hodanjem se učvršćuju tetive, ligamenti, mišići i kosti. Važno je naglasiti kako je oblikovanje stopala stalan proces te da se stopalo neprestano mijenja. Za zdravlje stopala važno je pripaziti na obuću, koja može usmjeriti razvoj stopala. Prvi pravi susret s obućom (cipelicama i papučicama) biva tek kad dijete prohoda. Nerijetko i sami roditelji nesvjesno griješe te pomažu pojavu ravnih stopala.

Važno je da prvi koraci ne budu forsirani različitim pomagalima kao što su hodalice. Dijete treba samo odlučiti kada će napraviti prve korake sa ili bez oslanjanja. Puzanje, ustajanje i prvo koračanje ne treba nužno biti u obući. Kretanje se može olakšati tako da se djetetu odjenu čarapice ili štramplice s gumenim pojačanjima na tabanima koja sprečavaju proklizavanje, a ne stišću i ne sputavaju nogicu pri kretnji. Štramplice su u tom smislu vrlo praktične jer su tople, a dijete ih ne skida kao što skida čarapice.

Roditelji bi trebali nastojati da dijete što više i češće hoda boso jer na taj način jača stopala, dakako u sigurnoj okolini u kojoj ne postoji mogućnost ozljeđivanja. Budući da je u dobi od tri godine ravno stopalo često rezultat fleksibilnosti dječjeg stopala, najvažnije je dijete usmjeriti na vježbanje koje će ojačati stopalo i spriječiti mogućnost razvoja ravnog stopala.

Mjere i postupci jačanja muskulature djetetovih stopala jesu:

  • poticanje djeteta da što češće hoda boso po podlogama kao što je pijesak, travnjak, zemlja...
  • kod veće djece treba poticati igre koje uključuju hodanje po uskoj podlozi (greda, uže i sl.), a manja djeca mogu uz pridržavanje stajati na lopti te tako vježbati ravnotežu.

Jedna od korisnih vježbi jest i hod na prstima, na petama, po vanjskoj strani stopala;

  • hvatanje nožnim prstićima različitih predmeta s podloge;
  • dijete treba kroz igru poticati da prstićima jedne noge skine čarapicu s druge noge i obratno;
  • u igru “Noć-dan” mogu se uvesti dva zadatka: svaki put kad je potrebno čučnuti, treba pripaziti da se pete ne odižu od podloge, a pri podizanju treba ostati na prstima;
  • roditelji bi trebali izbjegavati prerano uspravljanje djeteta i poticanje mališana da što ranije prohoda, dok za to nije zreo ni mozak ni lokomotorni sustav.

Kako odabrati pravu obuću?

Kako bi se izbjegle deformacije stopala u odrasloj dobi, važno je paziti na stopala od djetinjstva. Roditelji često muku muče oko izbora najbolje obuće. Za djecu je veoma važno da im obuća odgovara anatomskim zahtjevima, što znači da stopala moraju imati dovoljno mjesta: sprijeda moraju biti dovoljno široka da prstići ne idu jedan preko drugog, a potplat mora biti mekan i elastičan.

Preporučuje se obuća koja je prozračna, napravljena od prirodnih materijala. Najvažnije za zdravlje stopala jest poticati prirodno jačanje muskulature tjelesnom aktivnošću.

Savjet roditeljima: uživajte u prvim koracima i igri s djetetom, a ako se svod stopala ne uzdigne do 5. ili 6. godine, ili vam se čini da vaše dijete ima ravna stopala, potražite savjet pedijatra ili ortopeda.

Tekst napisale patronažne sestre:

Ljiljana Burić, bacc. med. techn., glavna sestra DZ Dubrovnik

Jelena Boroje, bacc. med. techn.

Maja Beneder, bacc. med. techn.,

Foto: Profimedia