Izmišljeni prijatelji normalna su i relativno česta pojava kod djece između 2. i 6. godine

Ako vam se to dogodilo, sigurno ste se barem malo zabrinuli. Nakon što ste se zapitali:"Je li moje dijete normalno?", refleksno će uslijediti i pitanje:"Zašto moje dijete izmišlja prijatelja?" Zar nema dovoljno prijatelja? Je li usamljeno? Ima li kakvih psihičkih problema? Na ova pitanja, najčešće je odgovor vrlo utješan. Izmišljeni prijatelji normalna su i česta pojava tijekom razvoja djeteta i nisu znak psihičkog poremećaja. Istraživanje u kojem je sudjelovala predstojnica katedre za Psihologiju na Univerzitetu u Oregonu dr. Marjorie Taylor pokazalo je kako je velika predrasuda da izmišljanju prijatelja naginju sramežljiva ili introvertirana djeca. Upravo suprotno, najčešće "prijatelje" izmišljaju djeca koja imaju sposobnost uživiti se u poziciju drugog. Često su upravo ta djeca socijalno inteligentna, imaju manje kompleksa i uživaju u društvu. Takva aktivna igra uloga pozitivna je za razvoj djeteta i pomaže mu u svladavanju vlastitih osjećaja koje ne razumije.



Zašto se pojavljuju izmišljeni prijatelji?


Djelomičnu odgovornost za pojavu izmišljenih prijatelja imamo i mi odrasli jer od malena djeci dajemo plišane medvjediće, pričamo bajke, pokazujemo slikovnice, crtiće i filmove prepune izmišljenih likova, vila, duhova, nepostojećih zvijeri ili životinja koje govore i lete... Na to se nadovezuje i činjenica da djeca predškolske dobi vole igranje uloga. Igraju se doktora, vila i čudovišta, animiraju lutkice, autiće, figurice. Pritom granica između stvarnosti i mašte nije fiksna. Iako su djeca često svjesna da se radi o mašti, katkad su toliko uživljena da vjeruju kako je sve stvarno. Dr. Taylor smatra kako se realnost i mašta kod djece isprepliću i djeci razlika često nije niti jasna niti bitna jer je igra primarna.


Nemogućnost razumijevanja osjećaja također je jedan razlog zašto djeca mogu izmišljati prijatelje. Iako ih možda smatramo velikima i pametnima, djeca ne mogu sve svoje osjećaje shvatiti i izraziti riječima pa konflikte koje imaju u sebi, prenesu na vanjski objekt odnosno izmišljenog prijatelja. Tako se njihova psiha oslobodi tereta i s distance promatra i rješava nerazumljive osjećaje.





Što izmišljeni prijatelj može reći roditeljima?


Izmišljeni prijatelj često je preslika djetetova unutarnjeg stanja. On može puno toga reći o unutarnjem životu djeteta, što ono misli, kako doživljava sebe te kakve su mu želje. Psiholog dr. Norbart Neuß, u svojoj knjizi "Nevidljivi prijatelji" opisuje primjer dječaka kojeg je nakon razvoda roditelja i odlaska tate počeo pratiti super-snažan junak Batman. Doktor objašnjava kako je dijete u situaciji kad se osjetilo ostavljeno i napušteno od jednog roditelja te u strahu za svoju egzistenciju stvorilo snažnog prijatelja koji će mu pomoći da se nosi s negativnim emocijama te možda i zamijeni figuru roditelja kojeg je izgubilo.


Katkad dijete izmisli prijatelja kako bi stvorilo distancu, odnosno neku vrstu zaštite pred roditeljem koji traži maksimalnu poslušnost i bespogovorno izvršavanje zadataka. Tako je svog izmišljenog prijatelja iz djetinjstva opisala jedna danas odrasla žena:"Kad sam nešto trebala napraviti i to prvenstveno nešto što mi se nije baš sviđalo, morala sam prvo pitati prijatelja što on misli o tome. On mi je bio neka vrsta odstupnice, zaštite i posrednika u odnosu s roditeljima koji su uvijek nešto insistirali!"


Izmišljeni prijatelji ne moraju biti samo ljudi. Katkad djeca izmisle životinju za prijatelja, pogotovo ako je silno žele, a nemaju u kućanstvu. U nedostatku prijatelja, dijete može kao prijatelja stvoriti i svoju kopiju. Mašta u tom smislu nema granice.




Koja je funkcija prijatelja za dijete?


Izmišljen prijatelj ima razne funkcije: dijete se njemu može potužiti, može ga izvući iz rukava kad napravi neko nedjelo i na taj način preusmjeriti ljutnju roditelja, prijatelj može isprobati sve ono što dijete ne smije (psovati, skakati po blatu i lokvama, razbacivati igračke...), može izgovarati ono što se djeca sama ne usude izreći, nadoknaditi nedostatak prijatelja, ohrabriti, utješiti. Koju od ovih zadaća ima izmišljeni prijatelj vašeg djeteta, možete otkriti postavljajući si ova pitanja: Koje aktivnosti i teme se ponavljaju u vezi s izmišljenim prijateljem? Ima li neki veći trenutno aktualan događaj u životu obitelji ili djeteta: polazak u vrtić, promjena tete u vrtiću, dolazak prinove...). Je li dijete u zadnje vrijeme doživjelo veće traume: smrt nekog člana obitelji, odvajanje od roditelja, preseljenje? Ima li dijete dovoljno prilika da se igra i druži s djecom? Kakav je naš odgoj djeteta: demokratski ili autoritaran?



Nastavak čitajte na sljedećoj stranici...



Kako se postaviti?


Izmišljeni prijatelj nadoknađuje neku potrebu djeteta što ne znači nužno da roditelji nešto krivo rade ili ne ispunjavaju djetetove potrebe. Dijete si primjerice može nadoknaditi prijatelja tijekom ljeta jer mu nedostaje njegov prijatelj s kojim se nije vidjelo od vrtića. Moguće je da se "prijatelj" pojavi u razdoblju neke normalne razvojne krize koje djeca u odrastanju prolaze.
"Prijatelje" najčešće izmišljaju djevojčice koje ih tada najčešće osmisle kao slabije kako bi ih njegovale i brinule se o njima. Dječaci najčešće zamišljaju heroje u koje bi se sami željeli pretvoriti. Važno je da roditelji prihvate takvog prijatelja, koliko god ih to zbunjivalo ili strašilo, ohrabre dijete, razumiju njegove emocije i strahove te puno o tome razgovaraju. Najbolje prilike su one kad spremate dijete u krevet i razgovarate s djetetom o tome što se taj dan dogodilo.


Gotovo polovina izmišljenih prijatelja ima super-moći. Najčešće su dobronamjerni, no kod vrlo malog broja djece mogu se stvoriti i zločesti prijatelji kojih se dijete plaši. Pogotovo kod ovih negativnih prijatelja, važno je da roditelj što više razgovara s djetetom i dođe do osjećaja koji muče dijete, a manifestiraju se preko izmišljenog prijatelja. Kad dijete dobije podršku od roditelja, više neće morati izmišljati "prijatelja" u tu svrhu.





Prihvatite "prijatelja"


Kako smatra dr. Neuß roditelji bi se trebali opustiti oko djetetovog prijatelja te ga prihvaćati kao da je stvaran, budući da je on djetetu zaista stvaran. Kad roditelji odbijaju vjerovati u cijelu priču i dijete se osjeća odbačenim. "Dijete savršeno dobro osjeća je li prihvaćeno takvo kakvo jest, u što se pribraja i izmišljen prijatelj, pa će pružati otpor (izazivanje, igrice moći...) ako ne dobije podršku.", upozorava dr. Neuß. To vrijedi i kad je dijete svjesno i kad nije svjesno da "prijatelj" ne postoji. Psiholozi naime smatraju da je većina djece svjesna da "prijatelji" ne postoje i to će većina djece u neobaveznom razgovoru spontano priznati.


Priznanje međutim ne smije biti iznuđeno. U situaciji kad dijete u plaču, primjerice insistira od roditelja da i za "prijatelja" treba pripremiti mjesto da se vozi zajedno s vama u automobilu, živci vam mogu popustiti. Dr. Neuß u toj situaciji preporučuje stvar prebaciti na dijete odnosno pitati ga što napraviti jer nema druge autosjedalice. Djeca se tada vrlo brzo snađu i izmisle rješenje, recimo da prijatelj može sjediti mami ili tati u krilu.





Kad će "prijatelj" otići?


"Nestanak izmišljenog prijatelja će se sigurno dogoditi prije ili kasnije. Nestat će odjednom kako je i došao. Čim dijete počne shvaćati i artikulirati svoje osjećaje "prijatelj" će gubiti na važnosti. Nemojte se truditi otjerati ga prije vremena jer djeca ne žele da netko drugi umjesto njih odlučuje o njihovim prijateljima, makar bili i izmišljeni", kaže dr. Neuß.


Djeca su sklona izmišljanju prijatelja između 2. i 6. godine. Ako se "prijatelj" zadrži poslije 6. ili 7. godine kad dijete krene u školu, čini vam se da nema prijatelja i često je samo, tad biste trebali porazgovarati s liječnikom koji će vas uputiti na razgovor s dječjim psihologom.



Foto: Thinkstock