Odluke često donosimo u pokretu, inspirirani trenutačnom situacijom ili zavedeni nečime što nas je u jednom trenutku zaslijepilo, očaralo, možda čak i začaralo. No, kako trenuci dolaze i prolaze, tako se i te brze odluke mijenjaju i često odlaze u zaborav.

Možda su neke od njih bile i dobre, možda i prijeko potrebne, ali ako nisu u nama pustile korijenje, od njih lako odustajemo i prelazimo na sljedeće, pa sljedeće i opet one sljedeće... Poput „skrolanja“ na pametnim telefonima, naše želje i odluke često kao da nemaju reda, ni stvarno uporište, ni opipljivu budućnost.

Zavedeni brzinom svijeta, ubrzavamo iono što bi trebalo biti nježno, malo sporije, a samim time i dugotrajnije. Želimo sve, i to odmah, nesvjesni da se sve ono vidljivo, opipljivo i ono što se osjeća duboko ne gradi preko noći. Ono što nikako ne bi trebalo biti u „petoj brzini“ naši su odnosi, a ponajviše onaj najvažniji – odnos koji imamo sami sa sobom. A upravo na njega često zaboravljamo.

Zaslijepljeni prolaznim izvanjskim užicima te emocijama koje oni u nama izazivaju, naučeni smo na kratka zadovoljstva nakon kojih slijede emotivni padovi pa ponovno traženje izvora koji će nas podići i vratiti nam dobar osjećaj. I koliko god taj dobar osjećaj bio kratkotrajan i zapravo privid, naša ovisnost ne predaje se lako.

Najveći neprijatelj takve ovisnosti je svjesnost, a nju možemo pronaći samo unutar sebe. Kopajući, propitujući svoja ponašanja i odabire, grebući po onome što boli... I otpuštajući ono što nam ne treba – svjesno i sa zahvalnošću. Takvu odluku ne možemo donijeti „u prolazu“, valja je razumjeti, dati joj dovoljno vremena da se primi i aktivno djelovati u smjeru njezina ostvarenja.

S ciljem da vas inspiriramo na promjenu za koju duboko osjećate da vam je potrebna, s prvim danima 2020. bavimo se temama koje podupiru životnu ravnotežu na nježan i smislen način, primjenjivima na male, ali i na najveće životne korake... Rastimo i dalje zajedno, svjesno i autentično!

Izabela Vrtar

Tekst i foto: Sensa