Taoc ljubavi

„Taoc ljubavi, to sam ja“, bila sam uvjerena u svoj status zatočenika prvih mjeseci Grgurova života. Naime, nakon hranjenja podigla bih ga na rame i on bi tamo zadovoljno zaspao, ali čim bih pomislila na spuštanje u krevetić počeo se meškoljiti i buditi. Ako sam željela da spava morala sam mu dozvoliti da se prilijepi na mene poput žabice. Ja bih se namjestila u krevetu u poluležećem položaju tako da bar mogu čitati.
Iako sam uživala u pogledu na moju zadovoljnu bebicu na ramenu kopkalo me što će biti kada se rodbina koja je u to vrijeme još skakala oko nas raziđe. A tek kada se iscrpe zalihe gotove hrane koje su nam spremili u zamrzivač?! Brinulo me kako ću kuhati, prati i glačati (ako ništa drugo onda njegovu robicu), kad on čitavo vrijeme želi biti u mojem naručju (i dok je budan i dok spava).
Kada je napunio tri mjeseca, Grgur je iznenada okrenuo ploču - na ramenu bi se unervozio i bilo nam je jasno da želi da ga spustimo u krevetić. Vrlo brzo sam počela žaliti za danima kada je spavao meni u naručju. Odjednom sam shvatila kako vrijeme zaista leti, kako se s bebom svakodnevno događa nešto novo, kako se različite faze izmjenjuju nevjerojatnom brzinom i da zaista  treba uživati u svakoj sekundi.
Sada sam mudrija i dok se igram, mazim ili uspavljujem Grgura ne mislim na obveze koje me čekaju. Kućanskih poslova će uvijek biti i uvijek će biti isti, a moj Grgur samo danas ima točno šest mjeseci i s njim je svaki trenutak zaista jedinstven.