Borba s bočicom i podojima napokon je privedena kraju. Nakon maratonskih izdajanja, konzumiranja raznih pripravaka za laktaciju i željeznih živaca, Grgur je počeo uspješno dojiti.

Štreberica po prirodi, pripremala sam se za porod i roditeljstvo gutajući sve uz tu temu vezane knjige koje su mi došle pod ruku. S obzirom da se svugdje naglašava važnost dojenja i  nezamjenjivost majčinog mlijeka činjenica da ga nemam dovoljno za svoju bebu došla mi je kao pljuska u lice.

Prvih dana dohranjivanja imala sam osjećaj kao da Grguru dajem otrov, a ne potpuno zdrav obrok. Realno sam znala da su sve formule pažljivo sastavljene i da sadrže sve što bebama treba, ali ipak sam bila očajna. Tome osjećaju pridonijela je i činjenica da bi Grgur često nakon bočice izbljuckao sve što je popio. „Jadno moje dijete“, mislila sam, „mora patiti jer ja nisam sposobna proizvesti dovoljno mlijeka“. Grižnja savjesti, tuga, ljutnja - sve se to miješalo u meni. Ali i odlučnost: „Ma, ukrotit ću ja to svoje tijelo, slušat će ono mene i proizvodit mlijeka koliko Grgur i ja želimo.“

Počinjem s maratonskim izdajanjima nakon svakog podoja kako bi poslala poruku svojem tijelu da proizvede više mlijeka. Zovem sva moguća savjetovališta za dojenje i bjesomučno surfam Internetom u potrazi za novim savjetima kako potaći laktaciju. Svakodnevno jedem svježi kvasac, uzgajam i proždirem Alfaalfa klice, meljem i gutam piskavicu i sve to zalijevam litrama čaja od koprive, korijena bijelog sljeza… I prvi rezultati su tu. Sve češće Grgur nakon podoja iz bočice popije samo nekoliko gutljaja i ja ostatak s neopisivim zadovoljstvom izlijevam u sudoper. Nakon nekoliko tjedana tijekom dana čak sit i zadovoljan zaspi na dojci i bočicu mu ne moramo ni ponuditi. Formulu pije samo predvečer kada je moj organizam preiscrpljen za proizvodnju dovoljno mlijeka, a Grgura muče kolike pa nema volje vući. Kada kolike oko 7. tjedna Grgurovog života popuste moj mali sisavac uporno sisa i u večernjim satima. Točno s dva mjeseca napravili smo zadnju bočicu. Kada je povukao samo jedan gutljaj i izgurao bočicu jezikom van nitko nije bio sretniji od mene. Kada je nekoliko dana nakon toga Grgur usred podoja prekinuo sisanje, pogledao me i nasmiješio se bila sam sigurna: sin i mama dobili su svoju prvu bitku!