Probir psiholoških tegoba trebao bi biti obvezan dio prenatalne skrbi, što danas nije slučaj, premda sva istraživanja potvrđuju kako anksioznost, depresija, ali i “običan” stres majke u trudnoći uvelike utječu na fetalni razvoj mozga. Liječnici Children's National Hospital u Washingtonu promatrali su tijek trudnoća te razvoj fetusa kod kojih je uočena srčana greška. Visoka razina stresa koju su trudnice doživjele zbog dijagnoze, uzrokovala je kod njih anksioznost, pa i depresiju, što je imalo izravne posljedice na razvoj mozga djeteta, posebice onog dijela koji se odnosi na učenje, pamćenje, koordinaciju te socijalne vještine.

Magnetskom rezonancom obavljeno je, naime, 140 snimki fetusa između 21. i 40. tjedna trudnoće. Izmjerili su volumen mozga, kao i volumetrijska mjerenja za ključne regije, poput malog mozga koji ima važnu ulogu u kontroli pokreta, te hipokampusa, koji je važan za pretvaranje informacija iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje, tj. učenje. Stres i anksioznost majke bili su povezani s manjim volumnom ovih moždanih regija. Na stres je, zaključili su znanstvenici na čelu s dr. sc. Catherine Limperopoulos, direktoricom Centra za razvoj mozga u Children's National Hospital, posebno bio osjetljiv hipokampus.

Niti jedan od trudnica koja je sudjelovala u ovom istraživanju nije imala psiholoških problema poput depresije ili anksioznosti prije trudnoće, niti su uzimale ikakve lijekove. Cilj ovakvih istraživanja smanjiti je prenatalni stres kroz kvalitetnu skrb, jer to uvelike poboljšava neurorazvoj beba, zaključili su znanstvenici. Podaci kažu i to kako je svaka treća žena koja nema nikakvih komplikacija u trudnoći također izložena stresu, njih 26% povremeno pati od anksioznosti, dok ih je 9% depresivno.

Tekst: D. P.

Fotografija: Profimedia

Izvor: JAMA Pediatrics