Iskustvo iz prve ruke: moja (ne tako blistava) istina o trudnoći

Često u filmovima trudnoću u ranim stadijima kod žene prepoznaju po njezinom posebnom sjaju. Iz vlastitih cipela mogu reći da je taj sjaj na početku veeeeelika zabluda. U prvom tromjesečju jedino što svijetli je vaše svjetlo u kupaonici gdje provodite puno vremena...

Prije nekoliko godina dobila sam zadatak pisati o psihičkim promjenama u trudnoći. Kao psihologu, tada bez vlastitog iskustva trudnoće, činilo mi se da je trudnoća sama po sebi jedno lijepo stanje u kojemu se tu i tamo javljaju pojedini strahovi (koji su mi izgledali posve normalni i racionalni) te sam i dalje imala osjećaj da većina trudnica sjaji i izgleda otprilike kao što je prikazano u američkim filmovima.

A onda je svizac zamotao čokoladu u omot. Danas pišem o trudnoći iz vlastitog iskustva, u visokom stupnju trudnoće, željno iščekujući termin. Dakle, pišem iz pozicije jedne trudnice psihologa kojoj je ovaj put cilj realno prikazati s čime se sve žene mogu susresti u trudnoći i kako si uopće pomoći u raznim situacijama (tu nije uključen i porod, o tome ćemo drugom prilikom).

Imajući na umu da je svaka trudnoća drugačija - i to zaista nije floskula, ma koliko puta ovo čuli - stvari s kojima sam se ja susrela ne znači nužno da isto čeka i nekoga drugoga. No u svakom slučaju vjerujem da će dijeljenje iskustva nekome sigurno pomoći.

Često u filmovima trudnoću u ranim stadijima kod žene prepoznaju po njezinom posebnom sjaju. Iz vlastitih cipela mogu reći da je taj sjaj na početku veeeeelika zabluda. U prvom tromjesečju jedino što svijetli je vaše svjetlo u kupaonici gdje provodite puno vremena. Naravno ne pred ogledalom već na jednom drugom mjestu. Moje stanje u prva tri mjeseca je bilo takvo da je termin "jutarnje mučnine" potpuno izgubio svoj smisao. Sada odgovorno tvrdim da je pojam "jutarnja" obmana trudnica koja ih tješi da će te mučnine biti vezane samo uz jedan dio dana. Mučnine mogu trajati cijeli dan. Možda nećete povraćati, no može vam biti zlo od apsolutno svega. A jesti morate. Što je još gore, morate se i tuširati, a može se dogoditi da više ne možete podnijeti miris niti jednog gela za tuširanje, losiona, kreme… Još ako radite s ljudima pa osjetite tuđe parfeme, kreme itd… Dan postaje jedan veliki izazov u kojemu je cilj odmaknuti se od svih mogućih mirisa u okolini.

A što je sa strahovima?

Pojam "anksioznost" u trudnoći također sam počela gledati iz jednog drugog kutka. Budući da je iz raznih razloga moja trudnoća od početka bila vrlo rizična te da je postojala velika opasnost od spontanog pobačaja, strah i ja samo se svakodnevno družili. I inače su prva tri mjeseca u trudnoći rizična, no ako se stvari dodatno zakompliciraju, tada je velika šansa da će vas biti strah. To nije strah koji dođe i prođe, već strah s kojim se suočavate u manjoj ili većoj mjeri stalno. Strah koji posebno raste pri odlasku na kontrolu jer nikada ne znate što će liječnik reći. Moje su kontrole u početku bile svaka dva tjedna što mi je u neku ruku bilo i olakšanje jer sam kraće bila u neizvjesnosti. Dva tjedna se u trudnoći čine kao godina. A kako je tak ženama čije su kontrole rjeđe…

Kada prođu prva tri mjeseca i kada se vaš liječnik opusti (postala sam majstor u proučavanju izraza lica svog liječnika), tada kreću drugi strahovi, strahovi drugog tromjesečja. Je li s bebom sve u redu, raste li kako treba, hranim li ju dobro, štetim li joj… Mogla bih ispisati cijeli roman o mislima koje vam prolaze kroz glavu. Ako krenete proučavati tuđa iskustva po forumima, tada računajte da ćete stalno napuhavati svoj strah. Svjesna da nije pametno čitati tuđa iskustva po forumima, naravno da sam to činila. I uspoređivala brojke svoje bebe s brojkama beba s foruma. Na sreću, doktor se i dalje ponašao kao da je sve u redu, a budući da se radi o liječniku u kojega imam beskrajno povjerenje, strah je splasnuo. Stoga bi svakoj trudnici savjetovala da prije svega nađe liječnika u kojeg ima povjerenje i koji na nju djeluje poput tablete za smirenje.


Olakšanje stiže u drugom tromjesečju, donekle

Da nije sve tako crno, u drugom tromjesečju više nema mučnina. Ponovno možete vratiti u uporabu svoj najdraži gel za tuširanje, možete jesti bez onog groznog osjećaja mučnine i zaista uživati u hrani. Naravno ne previše, jer u ovom tromjesečju čeka vas i kontrola trudničkog dijabetesa. Ona rečenica da u "trudnoći treba jesti za dvoje" naravno ne stoji. Ako ste se tome veselili, imajte na umu da to "dvoje" nisu dvije odrasle osobe već jedna odrasla i jedna mala koja je u nekim stadijima veličine lješnjaka a u onim kasnijim veličine patlidžana. Ako ne volite voće i povrće, u ovom periodu će vam ipak postati prijatelji jer u konačnici shvatite da mnogo toga u danu što činite ili ne činite je vezano uz vašu bebu. Beba je važna, treba dobiti kvalitetan obrok, bez obzira na to sviđa li se vama taj obrok ili ne.

U drugom tromjesečju trudnice osjete i pokrete bebe. Taj je osjećaj neobičan i lijep i kad god ga osjetite lakše vam je jer znate da je beba dobro. Kako vrijeme odmiče a pokreti postaju jači i učestaliji, više niste toliko oduševljeni aktivnošću bebe. Posebno ako zbog pokreta ne možete spavati. No, tada ste u konstantnoj dvojbi: ako se javlja, nemate mira i ne možete odmoriti, a ako se ne javlja, onda ste u brizi zašto se ne javlja. U svakom slučaju, nijedna opcija nije zadovoljavajuća.

Na bolove u leđima se priviknite. Priviknite se i na nesanice. Kada se potrefi jedna noć da odspavate nekoliko sati u komadu, to treba obilježiti. Jer tko zna kada će se ponoviti Nemojte gledati na sat po noći. Iz vlastitog iskustva mogu reći da vrijeme neće proći brže ako gledate, a jedino što se može dogoditi jest da postanete nervozni. Posebno ako partner pored vas spava kao top. U jednom periodu kada više ne možete zavezati cipele počnete suosjećati s pretilim ljudima. Što god obukli osjećate se kao kit, iako realno možda niste veliki. Ali osjećaj je tu. Bilo bi idealno da se kao kit možete nasukati u more, no ako nije ljeto i niste na moru nasukavat ćete se samo po kauču. U bazene, naime, zbog infekcija nije mudro ići.


Cijela paleta zabranjenih stvari

Kako se nositi sa svim ovim promjenama? Kako se nositi s činjenicom da, primjerice, u doba najgore alergije ne smijete uzeti tabletu jer potencijalno šteti bebi? Kako se naviknuti na nespavanje, bolove, neizvjesnost i još mnogo mnogo toga što vam svakodnevno prolazi kroz glavu? Ono što je pomagalo meni jest činjenica da je ovaj period ograničen. Traje 9 mjeseci i u tih 9 mjeseci svako tromjesečje nosi svoje izazove. U svakom periodu ima boljih i gorih stvari, no fokus uvijek treba biti na tome da će proći. Fokus na pozitivno meni osobno nije pomagao - više mi je koristila spoznaja tog roka. No možda će nekome pomoći i to da se fokusiraju na ono dobro što nosi svaki period.

Kada god osjetite da ste uskraćeni za nešto - bilo za neku hranu koju nije preporučljivo konzumirati u trudnoći, bilo za tablete, bilo za neke aktivnosti u kasnijim fazama - imajte na umu svoju bebu. Iako sama imam užasne simptome alergije i sve bih dala da si mogu barem malo olakšati uz tabletu, kada pomislim da bi ta ista tableta mogla naštetiti mojoj bebi automatski me prođe želja za olakšavanjem tih tegoba. Alergiju ću si olakšati privremeno, a bebi sam možda naštetila trajno. Dvojba više uopće nije dvojba.


Prihvaćanje neizvjesnosti

Što se tiče strahova - imajte na umu da će s odmicanjem trudnoće i oni splašnjavati i mijenjati se. Postoje stvari na koje možemo utjecati i one na koje ne možemo. Maksimalno što možete napraviti za svoju bebu, napravite. Možete se pridržavati preporuka liječnika, zdravije se hraniti, odmarati, misliti više na sebe (zadovoljna mama = zadovoljna beba)… I to je dovoljno. Na druge stvari ne možemo utjecati. Trudnoća je neizvjesna i ne preostaje nam ništa drugo nego priviknuti se na tu neizvjesnost uz nadu u najbolje. To prihvaćanje neizvjesnosti mi je osobno bilo (i još uvijek jest) najteže - no svjesna sam toga da je zapravo velik dio našeg života neizvjestan i da u pojedinim situacijama imamo samo osjećaj kontrole, ali ne i stvarnu kontrolu. Prihvatite neizvjesnost i dajte si u zadatak da ćete se sa svakom situacijom nositi kada ona dođe: kao što ste i do sada. Manje je važno hoćete li se poskliznuti ili ne - puno je važnije da ustanemo, dočekamo se na noge. Zar ne?

Svim budućim i trenutnim trudnicama želim da nakon čitanja ovog članka osjete mir - jer ipak se može ta trudnoća pregurati. Bivšim trudnicama odajem počasno priznanje - sada vas zaista razumijem.

Tekst: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, trudnica
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Dojenje u trudnoći

Većina će se mama složiti da je dojenje…

Dobar san – preduvjet zdravlja cijele obitelji!

Znate li da vaš obiteljski život može patiti…

Problemi s nesanicom u trudnoći

Iako je prava nepravda, žene najčešće muči nesanica…

Pročitajte i:

U trudnoći raste čak i nos!

Uslijed povećane količine estrogena i progesterona u ženinom organizmu tijekom trudnoće dolazi do mnogih promjena.…

Suhe oči, otekli kapci, promjena dioptrije u trudnoći

Kako dolazi do promjene u cjelokupnoj fiziologiji ženskog tijela u drugom stanju, nije neobično da…

Slatkiši u trudnoći: Kako zaslađivači utječu na zdravlje trudnica?

Svim budućim mamama je jasna ta ogromna želja i potreba za slatkišima, pa izdvajamo one…

Mogu li primalje u Hrvatskoj samostalno nadzirati zdrave trudnice i voditi porođaje?

Kakve promjene nastaju za trudnice i rodilje zbog promjene u edukaciji primalja te kakvo mišljenje…