Velik dio zasluge za bezbrižan i siguran devetomjesečni boravak djeteta u trbuhu pripada upravo plodovoj vodi

Dijete je u maternici okruženo toplom tekućinom koja mu pruža mnoge pogodnosti. Zahvaljujući konstantnoj temperaturi od 37 stupnjeva, topline ne nedostaje, vanjska je buka vodom i ovojnicama vodenjaka prigušena, a tu je i zaštita od fizičkih pritisaka susjednih organa ili udaraca koje primi majka, primjerice zbog pada.



Okružujući dijete plodovom vodom, priroda se dakle pobrinula za sigurnost ploda – ali i za to da pupkovina, važna djetetova spona s majkom, ne bude pritisnuta te da uvijek ostane prohodna i dovodi hranjive tvari i kisik do ploda. Plodova voda omogućuje također razvoj i funkciju mnogih djetetovih organa koji počinju raditi već u maminu tijelu. To su prije svega bubrezi, mjehur, pluća...



U plodovoj vodi dijete se u bestežinskom stanju bezbrižno vrti i pomiče čitavo tijelo, što posebice intenzivno čini u prvom i drugom tromjesečju. Na taj način vježba mišiće tijela i trenira ga za naporan porođaj. Sam vodenjak te plodova voda štite dijete od infekcija i pri porođaju pritiskom pomažu u otvaranju i širenju ušća maternice.



Odakle dolazi plodova voda?


Plod je smješten u maternici u amnijskoj vreći, odnosno vodenjaku ispunjenom vodom. Voda u kojoj dijete boravi naziva se amnijska, odnosno plodova voda. U početku trudnoće plodovu vodu luči amnijska ovojnica, a jedan manji dio filtrira se iz majčine krvi, no samo do otprilike 18. tjedna trudnoće. Od tog trenutka vodu uglavnom stvaraju bubrezi ploda. Zato se u drugom dijelu trudnoće u plodovoj vodi mogu naći otpadne tvari iz bubrega. Možda će vam se to učiniti čudno, no dijete već u majčinu trbuhu guta plodovu vodu, bubrezi je prerađuju te je zatim mjehur izbacuje kao mokraću. Da, dijete već tada mokri. Iako bi vas to moglo zbuniti, plodova voda koja kruži kroz djetetovo tijelo i natrag u okolnu tekućinu sterilna je. Otpadne tvari koje nastaju u tom procesu i drugim procesima rasta i razvoja izlučuju se kroz pore vodenjaka u majčin krvotok i zatim izbacuju i iz majčina tijela putem fekalija. Tako se plodova voda stalno filtrira i čisti.



Sastav plodove vode


U plodovoj se vodi, osim mokraće, mogu naći i otopljene hranjive tvari: bjelančevine, ugljikohidrati i masnoće, zatim minerali (kalcij, natrij, klor). Tu su i hormoni, primjerice oksitocin koji omogućava stezanje maternice i djeluje na zgrušavanje krvi te antigeni koji odgovaraju krvnoj grupi ploda. Budući da je dijete čitavo vrijeme u istom vodenom okolišu, u njemu se nalaze i oljuštene stanice njegove kože, otpale paperjaste dlačice i loj koji štiti djetetovu kožu od stalnog djelovanja vode.



Koliko plodove vode osigurava zdravu trudnoću?


Budući da je djetetovo zdravlje povezano sa stanjem plodove vode, liječnici tijekom trudnoće ultrazvukom redovito prate količinu plodove vode. Ona se u početku trudnoće stvara izrazito brzo, a na kraju dolazi do relativnog smanjenja njezine količine. U 12. tjednu njezin volumen iznosi otprilike 40-50 ml, a u 20. tjednu oko 800-1500 ml. Obično se smatra da je do 18. tjedna trudnoće volumen plodove vode proporcionalan težini djeteta. Drugim riječima, ako nema dovoljno plodove vode, to je znak da dijete raste sporije. Volumen plodove vode ovisan je i o individualnim karakteristikama organizma buduće majke. Prosječna količina varira između 1 i 1,5 litara, a između 37. i 38. tjedna iznosi oko 800 ml.



Postoje i kritične situacije povezane s količinom plodove vode.



PREMALO PLODOVE VODE (OLIGOHIDRAMNIJA) posljedica je razvoja anomalija bubrega i mokraćnih putova ploda. Primijećeno je da se češće javlja i kod jednojajčanih blizanaca. Nerijetko je uzrok nedostatka vode suženje mokraćnog kanala kod ploda koje može onemogućiti lučenje mokraće u plodovu vodu, što automatski utječe na njezinu količinu. Premalo vode tako može izazvati hipoksiju ploda (nedostatak kisika) te usporiti ili čak ugroziti njegov razvoj (moguća je deformacija koštanog sustava) jer se dijete u premalo vode ne može slobodno pokretati ni rasti. Smanjeni volumen plodove vode također povećava rizik prijevremenog porođaja. Budući da vodenjak kod takvog volumena vode nije dovoljno razvijen te nema dovoljnu snagu pritiska, on može usporavati porođaj. To je razlog zašto se takvim rodiljama često ciljano prokida vodenjak ne bi li se porođaj ubrzao.



PREVIŠE PLODOVE VODE (POLIHIDRAMNIJA) komplikacija je koja se javlja između 21. i 37. tjedna trudnoće. Otprilike u trećini slučajeva višak vode posljedica je majčinih bolesti kao što su dijabetes i hemolitička anemija. Ostali razlozi povezani su s nekompatibilnosti rezus-faktora majke i djeteta, genetskim bolestima, infekcijama unutarnjih organa djeteta, a primijećeno je da se višak vode češće javlja i kod višeplodnih trudnoća. Višak vode također može ometati rad susjednih organa u majke. U težim slučajevima majka može imati problema s disanjem, osjećati slabost, težinu i bol u želucu, mogu joj oticati noge. I kod pregleda djeteta višak plodove vode može stvarati problem jer otežava opipavanje djeteta i zaglušuje srčane otkucaje. Budući da se djetetu u mnogo vode lakše okretati, nerijetko se postavlja u poprečni ili kosi položaj, kompliciranije položaje za porođaj. Višak plodove vode također povećava rizik za prijevremeni porođaj, s time da tijek porođaja može biti otežan zbog prerastegnute maternice koja izaziva neujednačene trudove i otežava porođaj, a u postporođajnoj fazi povećava mogućnost obilnog krvarenja. Višak plodove vode ne može se liječiti, a dođe li do pogoršanja zdravlja trudnice, višak se vode izvlači postupkom amniocenteze.




Kome se preporučuje amniocenteza?



  • ženama starijim od 37 godina



  • ako je otac djeteta stariji od 45 godina



  • majkama koje su već rodile dijete s anomalijama




Amniocenteza


U plodovoj vodi ima mnogo tragova koji mogu puno otkriti o bolestima djeteta još u majčinu trbuhu. Neke se mogu liječiti, a neke, kao što su genetičke anomalije, tom se pretragom mogu potvrditi.
Amniocenteza je postupak uzimanja uzorka plodove vode, a izvodi se pod lokalnom anestezijom tako da se u trudničin trbuh uvede igla te se uzima od 20 do 30 ml vode.


Na spomen te pretrage majke se obično jako uplaše, no cijeli je postupak poprilično siguran jer se nadzire ultrazvukom pa nikada ne dolazi do ozljeđivanja djeteta. Nažalost, amniocenteza jest katkad popraćena komplikacijama, koje se, međutim, javljaju nakon same pretrage. Može doći do istjecanja plodove vode, boli u trbuhu i temperature, a u težim slučajevima, no vrlo rijetko, i do krvarenja te spontanog pobačaja. Zbog navedenih komplikacija, odluku o tom pregledu donose roditelji i liječnik, koji će zajedno odvagnuti rizike i nužnost samog pregleda.


Amniocenteza se provodi kao dijagnostička metoda za Downov sindrom ili druge kromosomske anomalije, poremećaje u razvitku, za provjeru mogućih komplikacija kod nekompatibilnosti rezus-faktora majke i djeteta ili kad se želi provjeriti stupanj zrelosti djetetovih pluća. Obično se provodi između 15. i 20. tjedna trudnoće, a rezultat pregleda čeka se od dva do tri tjedna.


Taj pregled, iako invazivan, još je uvijek najtočniji. Ultrazvučnim pregledom te specijalnim genetičkim analizama krvi (kombinirani probir) možemo dobiti samo vjerojatnost postojanja anomalija, dok se točna potvrda može dobiti samo ovim pregledom.