Porođaj nije jednako bolan svakoj ženi. Pritom ne mislimo na žene koje su rodile carskim rezom ili pomoću epiduralne anestezije. Znamo da se prag boli razlikuje od osobe do osobe, ali može li on biti jedini čimbenik intenziteta boli na porođaju? Čemu točno služe trudovi i kako se razvijaju?

Kontrakcije maternice

Maternica je građena od spiralno oblikovanih mišića smještenih u donjem dijelu trbušne šupljine, pokraj crijeva. Unutar maternice nalazi se šupljina u kojoj je plod smješten u amnionskoj vreći (membrani) ispunjenoj tekućinom koja štiti plod. U donjem dijelu maternice nalazi se otvor maternice okružen snažnim kružnim mišićem koji otvor drži zatvorenim kako plod ne bi ispao prije nego postane spreman za porođaj. Iako se lagane kontrakcije maternice događaju tijekom cijele trudnoće, one dosežu svoj vrhunac kad počne porođaj.

Maternica se u toj prvoj fazi porođaja počinje stalno iznova stezati i te kontrakcije nazivamo trudovima. Postupno stezanje maternice odguruje bebu prema vratu maternice koji se u skladu s kontrakcijama polako otvara sve do promjera od deset centimetara. Trudovi, dakle, omogućuju istiskivanje bebe kroz vrat maternice i rodnicu. Odvijaju se isprekidano, a njihovo trajanje razlikuje se od žene do žene. Najkraći traju oko sat vremena, a oni dulji mogu potrajati i dva dana. U većini slučajeva kontrakcije su redovite i javljaju se svakih nekoliko minuta. Iako je donekle poznat mehanizam trudova, znanstvenici još nisu otkrili kako dolazi do njihova pokretanja. Kad trudovi počnu, mozak šalje određene hormone u maternicu kako bi kontrolirali kontrakcije.

Žena nad time nema nikakav utjecaj jer njima upravlja autonomni živčani sustav. Potrebno je puno kontrakcija kako bi se čvrsti mišić grlića maternice otvorio, osobito kod prvorotkinja. To je proces koji može trajati satima i važno je da se odvija polako kako bi se tijelo rodilje imalo vremena prilagoditi i kako bi se smanjila mogućnost ozljede. Taj je proces spor jer se beba mora spustiti kroz porođajni kanal, tj. kroz otvor koji čine zdjelične kosti rodilje. Potiskivanjem bebe kroz taj kanal ujedno se istiskuje voda iz bebinih pluća jer tek kad su prazna, mogu primiti zrak koji dijete udiše nakon porođaja. Ako se voda iz pluća ne isprazni, beba ne može normalno udahnuti i postoji rizik od sindroma respiratornog distresa (problem s disanjem), što je katkad slučaj kod carskog reza ili prijevremenog porođaja.

Upletanje u tijek porođaja

Kad se razmotri cijeli proces porođaja, nije teško shvatiti zašto su te kontrakcije katkad vrlo bolne. Ipak, bez kontrakcija ne bi se aktivirao povratni mehanizam koji potiče mozak da šalje hormone prema maternici i omogućuje pravilan razvoj porođaja. Ako rodilja ne osjeća trudove (slučaj s epiduralnom analgezijom), tijek porođaja može se usporiti, pa čak i zaustaviti, što uglavnom rezultira potrebom za daljnjom medicinskom intervencijom. To, pak, znači da porođaj na neki način preuzima pod svoju kontrolu porodničar i odgovarajući umjetni hormoni ili, ovisno o situaciji, porođaj mora biti dovršen carskim rezom.

Veličina bebine glavice

Jedan od čimbenika koji utječu na povećanje boli može biti i slučaj kad je bebina glavica veća od otvora u zdjeličnim kostima rodilje. Ipak, građa bebine glavice je takva da se može prilagoditi porođajnom kanalu, no i za to je potrebno određeno vrijeme. Kontrakcije omogućuju potiskivanje glavice kroz zdjelicu i postupnu promjenu mekih kosti lubanje koje se trebaju posložiti tako da glavica lakše prođe kroz otvor. Taj proces mora biti postupan (nekoliko sati) kako bi se izbjegao preveliki pritisak na djetetov mozak i eventualna oštećenja. Bebina glava nakon porođaja brzo vraća svoj prirodni oblik, uz uvjet da nije došlo do nepotrebnog ubrzavanja ovog procesa.

Odmor između trudova

Priroda je trudove zamislila tako da između njih postoje stanke koje mami pomažu da se opusti i odmori od boli, a bebi da dobije dovoljnu količinu kisika i hranjivih tvari preko pupčane vrpce. Naime, tijekom kontrakcija ni kisik ni hrana ne mogu proći preko stijenke membrane, posteljice i pupčane vrpce. Zato je važno da rodilja tijekom porođaja predugo ne zadržava dah i djetetu dodatno ne uskraćuje kisik.

Istina o boli

Sustav hormona u tijelu trudnice možda djeluje komplicirano, ali svoju ulogu u većini porođaja obavlja besprijekorno ako se u njega ne upletu neki vanjski čimbenici. Idealno je da žena ima povjerenje u svoje tijelo i prirodu koja je takav sustav “osmislila” s razlogom. S obzirom na to da se u modernom društvu žene sve više oslanjaju na medicinsku pomoć i savjet porodničara, a manje na sebe, događa se da taj hormonski mehanizam zakaže ili barem produlji porođaj. A tada rodilju dodatno uhvati panika i strah koji pojačavaju osjetljivost na bol. Učenjem metoda relaksacije i disanja tijekom trudnoće moguće je spriječiti da se to dogodi i da se uz pomoć primalje (i partnera) pronađu načini ublažavanja boli i normalnog tijeka porođaja bez upotrebe analgetika.

Prema francuskom porodničaru Michelu Odentu, glavna uloga porođajne boli jest ženina potreba da prepozna znakove porođaja i skloni se na sigurno mjesto na kojem će roditi, odnosno da pronađe svoje idealno gnijezdo. Prema njegovu mišljenju, potreba za sigurnošću jest ključna za dobrobit majke i djeteta jer su oboje tijekom porođaja i nakon njega vrlo ranjivi i teško pokretni. Proces gniježđenja koji zahvaća trudnice neposredno prije porođaja zajednički je svim živim bićima, ali “zahvaljujući” rodilištima i ustroju modernog načina rađanja ispada da se samo žene “gnijezde” na jednom mjestu, a odlaze roditi daleko od njega. Ta promjena mjesta rađanja kod mnogih žena može izazvati nesigurnost i strah od nepoznatog okruženja i nezaštićenosti, a znamo da su strah i nemogućnost opuštanja jedan od najvećih pokretača boli tijekom porođaja. Žena koja se boji porođaja osjeća napetost u cijelom tijelu, a to se prenosi na mišiće maternice i ometa istiskivanje djeteta i povećava bol. Rodilja je zbog toga dodatno uplašena i sama zatvara nesretan krug boli i straha. Zbog toga svaka žena za sebe treba razmisliti o mogućim prirodnim načinima kako ublažiti porođajnu bol, povećati svijest i povjerenje u prirodan tijek porođaja i vlastito tijelo i riješiti strahove vezane uz porođaj.

Tekst: Ivančica Tarade

Foto: Thinkstock