Elisabeth Geisel, predsjednica njemačke udruge za porođaje, upoznala nas je s radom kuća za porođaje u Njemačkoj, ali i sa statistikom o sigurnosti porođaja izvan bolnice

Odabrati mjesto i način porođaja san je mnogih trudnica i budućih majki u našoj zemlji. Roditi kod kuće uz pomoć babice i bez ikakvih lijekova ili u kući za porođaje gdje se sve odvija uz primalju i bez liječnika – čini se nedostižnim snom. Hrabre majke koje odluče roditi kod kuće poslije mogu imati problema s upisivanjem djeteta, a primalja koja im pristane pomoći može se naći u teškoj situaciji.



Žene u Hrvatskoj sa zavišću gledaju praksu na Zapadu i pitaju se hoće li to ikada biti moguće u Hrvatskoj. Da bi se promjene pokrenule, potrebno je raspravljati, dogovarati se, pokretati inicijative i procese. Udruga RODA – Roditelji u akciji jedna je od najaktivnijih u toj tihoj borbi za promjene u maternalnoj skrbi. Uključiti buduću majku u donošenje odluka bitna je i dostižna stavka, složili su se i sudionici Rodine Konferencije prePOROD održane u travnju. Elisabeth Geisel, predavačica na konferenciji koja je bila uključena u otvorenje treće njemačke kuće za porođaje u Frankfurtu i koja je godinama vodila njemačku udrugu za edukaciju o porođajima GfG, upoznala nas je s radom kuća za porođaje, ali i sa statistikom prema kojoj su porođaji izvan bolnice sigurni.






Elisabeth Geisel ima više od 30 godina iskustva u porodništvu





S kojim ste se konkretnim problemima susretali kada su u Njemačkoj otvarane prve kuće za porođaje?


To je bilo nešto novo i doktorska zajednica smatrala je da je to opasno. Nisu bili upoznati s konkretnim pojedinostima, ali su govorili da ćemo zatvoriti kuću u prvih šest mjeseci i da čekaju prvi smrtni slučaj. Bilo je jednostavno zastrašujuće. No nakon nekog vremena shvatili su da to nije loše, da nema smrtnih slučajeva, pa se poboljšala suradnja u slučajevima kada bi žena koja rađa u kući za porođaje morala biti prebačena u bolnicu iz bilo kojeg razloga. Primalje su se trudile održavati dobar odnos s liječnicima u najbližim bolnicama u koje bi prema potrebi bile prevožene rodilje.



Upoznali ste nas sa statistikama vezanima uz probleme s kojima se susrećete tijekom porođaja, no možete li na konkretnom primjeru opisati rješavanje takve situacije?


Primalje ne čekaju ako smatraju da postoji potreba za bolničkom intervencijom. Njihova je intuicija utemeljena na znanju i iskustvu, one osjećaju kada porođaj ne teče u pravom smjeru i znaju da je vrijeme za pokret. Iz kuće u bolnicu prevezemo 13 posto žena, koje tamo rode bez problema, a tek šest posto od tih žena završi na carskom rezu. Žene se iscrpe zbog dugotrajnih trudova, nemaju više snage i primalja osjeti taj trenutak. Ne osjeća se više sigurno i zna da to više nije pravi prostor za rodilju te da je vrijeme za odlazak u bolnicu. To je jedan od najvažnijih i najčešćih razloga za reakciju. Jednako tako, ako porođaj traje satima i situacija ne napreduje, primalja zove kolegu u bolnicu i porazgovara s njim o problemu te nakon toga odluče o tome hoće li rodilju prebaciti u bolnicu. Što se prijevoza tiče, rodilju većinom preveze njezin partner u njihovu automobilu ili u automobilu primalje. Vozilo hitne pomoći uglavnom nije potrebno.





Jeste li upoznati sa slučajevima ozbiljnijih problema na porođaju koji su završili sudskom tužbom rodilje protiv primalje?


Samo je jedan slučaj koji se trenutačno spominje u medijima sličan slučaju Ágnes Geréb iz Budimpešte. Primalja je imala više od dvadeset godina prakse, ali se dogodilo da je jedna beba umrla. Kada gledate statistike, to je zaista vrlo rijetko, no ipak se može dogoditi. Nažalost, ne znam detalje o slučaju.



Trošak porođaja u kućama pokriva osnovno zdravstveno osiguranje, a iznosi 550 eura…


To je trošak kuće za porođaje, no trošak porođaja u bolnici četiri je puta veći. Primalja se plaća kao vanjski suradnik. Njezina je novčana naknada jednaka bez obzira na to odvija li se porođaj u domu rodilje ili u kući za porođaje i iznosi 250 eura. To također pokriva zdravstveno osiguranje. Primalja je na usluzi rodilji dva tjedna prije i dva tjedna nakon porođaja i dolazi na poziv.



Je li se krajem 80-ih godina, kada su se u Njemačkoj otvarale prve kuće za porođaje, mijenjao zakon kako bi se to omogućilo?


Zakon se nije mijenjao. On kaže da primalja mora biti prisutna na porođaju i tako je već tristo godina. Nema porođaja na kojem nema primalje i nema porođaja na kojem je prisutan samo liječnik. Naravno, događaju se situacije kad je porođaj toliko brz i dogodi se na cesti ili u automobilu, pa babice tamo nema, ali to su izvanredne situacije.





Kako funkcionira savjetovanje između rodilje i primalje prije porođaja? Koliko se puta sretnu, jesu li to pravi tečajevi?


Odluka o tome hoće li roditi samo uz primalju trudnici nije jasna od samog početka. Možete se odlučiti za primalju, liječnika ili oboje. Kako biste prikupili informacije, odlazite na razgovor i u kuću za porođaje i u bolnicu.
Ako odlučite da vam je porođaj u kući bliži, i trudnoću možete voditi tamo, uz primalju. Tada se upoznajete s mjestom, osobljem, ambijentom... Primalja će vas možda tijekom kojeg susreta uputiti liječniku kako bi otkrila konkretan podatak, npr. da nosite bebu od šest kilograma. Tada ćete otići na ultrazvuk i saznati je li beba normalne veličine i možete li roditi u kući za porođaje. Rodilja bira. Informira se i na kraju donosi odluku.



Recimo da sam se odlučila roditi u kući za porođaje. Upoznala sam primalju s kojom sam “kliknula”, vjerujem joj, već se dobro poznajemo, no kada počnu trudovi, ona je na godišnjem odmoru. Što tada? Netko je mijenja?


U kući za porođaje u kojoj namjeravate roditi, upoznajete tri primalje i nije moguće da sve budu na odmoru u isto vrijeme. Može se dogoditi da kad stignete na porođaj babica koju ste odabrali bude na drugom porođaju. Mi želimo brigu o trudnici “jedan na jedan”, pa primalja ne može hodati iz jedne sobe u drugu kako bila s obje trudnice. Zato upoznajete tri primalje. Mi se u kućama za porođaje organiziramo tako da primalja odlazi na odmor kad beba stigne, a takav koncept daje primaljama i određenu slobodu. Ne moraju biti na stand by cijelo vrijeme. Zato, među ostalim, primalje vole raditi u ovim centrima. Mogu organizirati svoj privatni život i raditi ono što vole. Rad u bolnici zna frustrirati primalje, koje znaju da posao ponekad nije organiziran kako treba.



Upoznati ste s maternalnom skrbi u većini europskih zemalja. Gdje biste smjestili Hrvatsku?


Ne znam detalje, tek osnovne crte. Standard je njege odgovarajući, no što se odabira mjesta i načina porođaja tiče, negdje ste gdje i ostatak istočne Europe. To su tranzicijske zemlje u kojima je mentalitet prošlih sustava još uvijek utjecajan. Kod mladih ljudi manje, ali strukture su još uvijek vrlo nepopustljive. No kao što možete vidjeti iz iskustva Francuske, Njemačke i drugih zemalja, porođaj je nešto što ljude može dovesti u stanje ludila, i to vrlo brzo. Porođaj žele kontrolirati jer strahuju da će im posve izmaći kontroli. To kao da je povezano s nečim drevnim tipa “dopustimo ženama da to učine same i pretvorit će se u vještice”. U grčkim legendama porođaj je prikazan kao specijalna snaga i moć žene. Svakakvih tu ima asocijacija. Moguće da odatle potječe ta potreba za kontroliranjem porođaja.





Napisali ste knjigu o postporođajnoj depresiji. Smatrate li da odabir načina i mjesta porođaja utječe na pojavu depresije?


Da, sigurna sam u to. U istraživanju koje sam provela za tu knjigu pokazala sam da, ako rodite bez mogućnosti da otpustite i osjetite sve te hormone ljubavi, prilagodite se i sinkronizirate s bebom već na samom početku, možete naići na poteškoće u preuzimanju uloge majke. Sa svim tim hormonima u tijelu otvara se ne samo vaše tijelo nego i vaš um, srce, duša – i tada imate dobre šanse odmah prihvatiti majčinstvo. Ako ste s druge strane vrlo brzo iz jedne pozicije došli u drugu, gdje vam govore da odjednom morate voljeti to malo biće – to postaje izazov s kojim se jednostavno ne možete nositi.
Svaki puta kada držite ili dojite dijete, vaš cijeli sustav proizvodi oksitocin, endorfine i prolaktin i entuzijastični ste oko svoje bebe, zaljubljujete se u nju svaki put iznova.


No ako to ne možete napraviti prvi put, imat ćete težak put. Također, mogu postojati i druge stvari u vašem životu koje na to mogu utjecati: ako ste i inače osoba sklona depresijama, ako ste imali zdravstvenih problema tijekom trudnoće ili problema s partnerom. S druge strane, možete imati sve te probleme, ali ako proživite to nevjerojatno zaljubljivanje u trenutku rađanja, vaš će put biti jednostavniji. Fiziologija će vas poduprijeti.




Drevni reljefni prikaz poroda iz Kambodže



Razgovarala: Zdravka Giba za časopis Moje dijete, lipanj 2013.


Foto: Thinkstock