Moguće je izbjeći ovaj kirurški zahvat koji se tijekom porođaja još uvijek često prakticira u našim rodilištima. Potrebno je malo truda i redovito prakticiranje određenih vježbi

Ako ste među onim trudnicama koje se pitaju može li se na neki način izbjeći epiziotomija, vjerujemo da će vas zanimati savjet kako koristiti masiranje međice i Kegelove vježbe s ciljem da ju izbjegnete.

Što je to epiziotomija? Kada i zašto se izvodi?

Tijekom istiskivanja ploda u trećem porođajnom dobu katkad je potrebno izvesti mali kirurški zahvat kojim primalja ili porodničar naprave rez u međici kako bi proširili vaginalni otvor da se spriječi razdor međice i olakša porođaj. Statistički podaci pokazuju da zahvat puno rjeđe prakticiraju primalje koje pravodobno masažom tijekom porođaja uspijevaju tkivo međice učiniti dovoljno elastičnim da do razdora ne dođe.

Iako su znanstvene činjenice dokazale da je epiziotomija zapravo rijetko potrebna, postoji nekoliko razloga kad je, ipak, neizbježna. U tom slučaju rodilja dobiva lokalni anestetik (osim ako već nije primila epiduralnu anesteziju), a rez se nakon porađanja posteljice dezinficira i šiva.

Ako nema nikakvih komplikacija kao što su infekcije, pucanje šavova i slično, rez bi trebao zacijeljeti za otprilike šest tjedana. U tom se razdoblju žena treba pripaziti kako bi izbjegla pucanje šavova. Prema mišljenju dr. Marsdena Wagnera, nezavisnog stručnjaka za maternalnu skrb i autora knjige "Pripremite se za porođaj", epiziotomija je potrebna samo u slučajevima kad se tijekom porođaja koristi kliještima (problem nije uspješno riješen na drugi način) ili međica ima ožiljke pa je tkivo tvrđe i nedovoljno elastično, a ožiljak ometa porođaj. Dr. Wagner smatra da se epiziotomiji pribjegava neopravdano u slučaju kad se želi:

  • smanjiti pucanje međice (jer se time tek povećava mogućnost pucanja). Prirodno pucanje međice događa se na prirodan način i ne uzrokuje veliku štetu, dok se epiziotomijom režu svi prirodni slojevi tkiva
  • ubrzati trudove, tj. porođaj, iako se zna da beba ne zapinje za međicu već za koštane dijelove zdjelice
  • poroditi dijete pomoću vakuumskog ekstraktora (osim ako je ženina rodnica vrlo uska)
  • spriječiti ženina buduća inkontinencija, iako istraživanja pokazuju da upravo epiziotomija oštećuje dno zdjelice i na taj način uzrokuje inkontinenciju.

Veća je vjerojatnost da ćete izbjeći epiziotomiju ako vam na porođaju asistira iskusna primalja koja će masažom međice dodatno omekšati tkivo i koja neće požurivati porođaj. Naime, koža je prirodno elastična, ali se ne može rastegnuti na brzinu, već postupno. Zato ne valja nepotrebno ubrzavati prirodan tijek porođaja pa ni međica neće stradati.

Negativne posljedice epiziotomije

  • Rana se može inficirati, okolno tkivo otiče, a u predjelu šava se stvara gnojni čep. U bolnici će vam skinuti šavove, uzimat ćete antibiotike i ispirati međicu.
  • Na međici se može pojaviti hematom popraćen bolovima. Male podljeve krvi ne treba liječiti jer se povlače sami, a veći podljevi se otvaraju skalpelom kako bi se uklonila nakupljena krv i ublažila bol.
  • Rastezanje i slabost mišića dna zdjelice pojavljuje se češće u višerotkinja, osobito ako se nisu pridržavale liječnikovih preporuka nakon epiziotomije pa je došlo do neodgovarajućeg srastanja mišića.
  • Epiziotomija povećava mogućnost za pucanje stijenke ženine rodnice.
  • Povećana je opasnost od krvarenja nakon porođaja.
  • Nakon porođaja žena može osjećati bol pri mokrenju, što može potrajati dok ne zacijeli rez.
  • Mogući su dugoročni bolovi prilikom seksualnih odnosa ukoliko se epiziotomija proširila u jaku poderotinu ili je kirurg loše zašio rez.

Više praktičnih savjeta i uputa o masiranju međice i izvođenju Kegelovih vježbi, pronađite...

Foto: Thinkstock