Znate li kakav biste porođaj voljeli imati i vjerujete li da vam se može ispuniti?
Sastavite uz našu pomoć svoj plan porođaja i budite među prvima koji će ga ostvariti

Nije toliko važan format plana, ali postoje korisni savjeti da i taj format bude što pristupačniji medicinskom osoblju koje će ga čitati. Ako ste upoznati s mogućnostima pojedinog rodilišta, vjerojatno znate da vas često od realizacije vašeg plana porođaja dijeli tek dobra volja medicinskog osoblja u rodilištu i vaša dosljednost planu. Evo nekih osnovnih pravila:




  • U planu izrazite želje za stvari za koje znate da su realno izvedive. Ako u rodilištu ne postoji mogućnosti za rooming-in, nećete ga uspjeti dobiti bez obzira na plan.

  • Ne zapisujte u plan stvari koje se u tom rodilištu ionako rutinski rade (npr. klistir, porođaj u ležećem položaju, praćenje djeteta CTG-om...)

  • Neka plan bude što kraći i precizniji. Ne bi trebao prelaziti jedan list papira, tj. dvije stranice jer će se osoblju već na početku to činiti previše komplicirano da zapamte i proučavaju... Dulju varijantu možete pisati za sebe i partnera koji će vas pratiti. Ako za to nastane potreba, on će tako lakše moći braniti vaše stajalište.

  • Budite fleksibilni i koristite se rečenicama poput: „Dok nema simptoma da smo beba i ja ugroženi...“, „ Ako okolnosti dopuštaju...“, „Ako porođaj teče bez komplikacija...“ i sl. Isključivost je vrlo riskantna stvar i katkad može ozbiljno zakomplicirati porođaj. Zato budite svjesni u kojim točno stvarima možete biti ustrajni, a u kojima trebate popustiti. Dopustite liječnicima da daju svoje argumente prije nego što potpuno odbijete njihov prijedlog.

  • Rečenice oblikujte kao želje, a ne naredbe. Koristite se rečenicama poput: „Željela bih da nam omogućite...“, „Molim vas da...“, „Voljeli bismo...“ Bolje je da onaj tko čita vaš plan osjeti prijateljski ton, a ne kao pritisak i vrijeđanje njegova posla.

  • Sastavljajte kratke i nedvosmislene rečenice kako ne bi nastao nesporazum. Najbolje je ako plan možete natipkati na računalu čitljivim i dovoljno velikim slovima kako vaš rukopis ne bi postao kamen spoticanja za ostvarenje plana. Isprintajte nekoliko primjeraka kako se ne bi dogodilo da se plan zagubi.

  • Budite što precizniji u iznošenju želja i dodajte alternativne želje ako prvotne iz realnih razloga ne budu ostvarive: „Ako prirodni porođaj nikako ne bude moguć, te završim na carskom rezu, voljela bih spinalnu umjesto opće anestezije.“

  • Držite se želja koje su uistinu važne za sretan ishod porođaja. Postavite si više puta pitanje: koliko mi je to uistinu potrebno i važno? Ako se raspišete o najrazličitijim željama koje se odnose na odjeću koju ćete nositi, tko će vam nakon porođaja dolaziti u posjete, što ćete piti i sl., možda vas neće shvatiti tako ozbiljno, jer ipak rodilište nije hotel da sve bude po narudžbi. Iako se ne bismo žalili da je tako i bilo bi lijepo kad bismo zaista bez ustručavanja mogli zapisati sve svoje želje. Svako rodilište ima neka svoja pravila koja su smišljena s razlogom i treba pokazati dobru volju te ih prihvatiti ako vam nisu od presudnog značenja. Ako vi pokažete želju za kompromisom, i osoblje će spremnije pokazati svoje poštivanje vaših želja.

  • Ovlastite svojeg supruga ili pratnju da preuzme odgovornost za donošenje odluka umjesto vas u slučaju da vi ne budete pri svijesti i to spomenite u planu.

  • Konzultirajte se o svojim željama sa svojim liječnikom u rodilištu kod kojeg ste dolazili na pregled, barem u zadnjem mjesecu trudnoće, i poslušajte njegovo mišljenje. Nemojte se obeshrabriti ako loše reagira zbog toga, možda promijeni reakciju kad vidi da ste vrlo ozbiljni i sigurni u sebe što se tiče provedbe plana. Ako nikako niste zadovoljni liječnikom kod kojeg ste završili, pitajte u rodilištu možete i razgovarati s nekim drugim liječnikom koji ima nešto fleksibilniji pogled na porođaj.