Osjećaj koji nastaje kao pritiskom na dugme ili proces koji mora polagano sazrijevati i rasti? Objašnjavamo vezu koja nastaje između majke i djeteta.

Majčinska ljubav – neopisiva toplina

Što je majčinska ljubav? Osjećaj euforije koji se kao pritiskom na dugme pojavljuje odmah nakon poroda? Ili je ipak riječ o polako rastućoj naklonosti?

Čini se da je priroda zaslužna za taj opojan osjećaj koji neke majke opisuju slično kao zaljubljenost. "Preplavila me neopisiva toplina", kažu često majke. Uz to se pojavljuje misao: kakvo god dijete bilo, kako god izgledalo – volim ga kakvo jest. Postoje i slučajevi u kojima je majkama za takvo bezuvjetno prihvaćanje djeteta potrebno određeno vrijeme. Primjerice kod prijevremenih poroda. Istraživanja pokazuju da u tim slučajevima majke katkad čak više osjećaju odbojnost prema bebi. Razlog je starački izgled, a i zato što bebe uopće ne odgovaraju predodžbi o „dražesnom ružičastom paketiću“. Zanimljivo je kako se iznenadno mijenja majčin stav prema djetetu nakon ostvarivanja tjelesnog kontakta. U današnje se vrijeme srećom u većini bolnica pridaje velika važnost tome da se nedonoščad što prije polaže na golu majčinu kožu. Mnoge majke svjedoče o opojnim osjećajima u tim trenucima.

Što izaziva tu opojnost - hormoni?

Nakon poroda se oslobađa oksitocin, hormon koji je prilikom orgazma zaslužan za osjećaj sreće. Možda se pojavljuje kao odšteta prirode za napore poroda. Oksitocin se stvara i prilikom dojenja. Pomaže pri optimalnom prokrvljivanju grudi, oslobađa toplinu. No, nisu samo hormoni zaslužni za osjećaj sreće. Ljubav ima i svoju kognitivnu stranu: kada nam, na primjer, prođe kroz glavu da će to dijete bez nas umrijeti, da je potpuno ovisno o nama.

Ljubav mora rasti

Postoje međutim i žene koje su nakon traumatičnog poroda isprva potpuno nesposobne posvetiti se svome djetetu. Pati li zbog toga vezivanje s djetetom? Naravno da strah, razočarenje ili osjećaji krivnje znatno ometaju prvo vezivanje. Dok mladunčad takve poremećaje u pravilu ne preživljava, čovjeku je na raspolaganju mnoštvo mogućnosti. On ne samo da preživljava, već i ozdravljuje. Svaka je trauma i svaka bol tijekom života savladiva.

Nekoliko dana nakon poroda mnoge mlade majke zbog hormonskih promjena zapadaju u stanje ravnodušnosti. Radi li se o greški prirode? Točno je da mnoge žene nakon poroda dožive labilnu fazu. Majke novorođenčadi moraju biti vrlo budne i permanentno imati jedno oko na svojoj bebi kako bi optimalno mogle zadovoljiti njezine potrebe. Moguće je da je priroda iz toga razloga ženama podarila jaku senzibilnost koja se može ispoljiti i u obliku preosjetljivosti. Takva osjetljivost, na žalost, u današnje vrijeme nije društveno tražena. Zato se mnoge žene nađu u nedoumici: S jedne strane trebaju funkcionirati i brinuti se za sebe, a s druge strane, moraju biti dobre i brižne majke. Zato ne čudi što mnoge mlade majke najprije zapadaju u stanje ravnodušnosti.

Razvijaju li i majke koje u djetinjstvu nisu dobivale dovoljno ljubavi majčinsku ljubav ili imaju poteškoća u tom pogledu? Žena koja doživi veliku ljubav od strane partnera može iz te ljubavi crpiti toliko snage da majčinsku ljubav i pažnju, koju sama nije primala, prenese na svoje dijete.