Razvoj pažnje kod djece

Pažnja je životno važna sposobnost s kojom se rađamo i koju razvijamo odrastajući. To je proces koji nam omogućuje da se usmjerimo na važne informacije, a zanemarimo nevažne. Za nju je odgovoran frontalni režanj u mozgu koji svojim neuronskim vezama pomaže da se usredotočimo na nešto smanjujući pritjecanje ostalih signala iz drugih dijelova mozga. Pažnja je iznimno važna tijekom cijelog života. Ona određuje koje podatke naš um obrađuje nevezano za situaciju u kojoj se nalazimo.

Već i male bebe imaju sposobnost usmjeravanja pažnje na predmete i zvukove iz svoje okoline koji su im poznati, značajni i zanimljivi. Pritom im se tijelo umiri, prestaju raditi ono što su dotad radile te širom otvaraju oči. Psiholozi to ponašanje opisuju kao orijentacijski refleks, a svrha mu je pospješiti djetetovu spremnost za primanje podražaja. Upravo taj orijentacijski refleks najraniji je oblik djetetove pozitivne pažnje.

U svakodnevnom životu izloženi smo tisućama podražaja, ali ne reagiramo na sve što se oko nas događa i što nas okružuje. To nam omogućuje selektivna pažnja koja nas brani od svega onoga što nije u fokusu našeg interesa.

Iako se djetetova sposobnost selektivne pažnje (izdvajanje samo jednog, djetetu najvažnijeg podražaja) razvija nešto kasnije, čak i novorođenčad ima sposobnost za jednostavan oblik selektivne pažnje. Ona radije promatra vidne podražaje umjerenog intenziteta nego one koji su ekstremno složeni i intenzivni. Od rođenja do približno tri mjeseca starosti djeca obraćaju pažnju na podražaje koji sadrže obrise i pokret. Otprilike od trećeg mjeseca starosti pa do uzrasta od dvanaest mjeseci njihovu pažnju privlače stvari koje ih iznenađuju ili su u neskladu s onim što znaju. Kad navrše dvanaest mjeseci, pažnju počnu usmjeravati na događaje koji ih potiču na stvaranje pretpostavki o tome što se događa u svijetu koji ih okružuje.

PAŽNJA RASTE ZAJEDNO S NAMA

Kako dijete raste, tako se poboljšava kontrola pažnje. To znači da se povećava trajanje pažnje, a smanjuje lakoća s kojom je pažnju moguće odvratiti. Primjerice, mlađoj djeci igračka može odvratiti pažnju od gledanja crtića na televiziji, dok je starije dijete prilično teško odvojiti od te radnje. S dobi se mijenja i prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka. Starija djeca bez poteškoća usmjere svoju pažnju na određeni zadatak. Pritom ne pridaju važnost stvarima i događajima koji nisu od važnosti za rješavanje zadatka. Mlađa djeca usredotočit će se na znatno više nevažnih aspekata i zbog toga će biti manje uspješna u rješavanju glavnog zadatka.

Planiranje je sljedeća značajka pažnje koja se mijenja s dobi. Starija djeca planski pristupaju rješavanju nekog zadatka, npr. uspoređivanju dviju slika, dok će mlađa djeca te dvije slike uspoređivati bez ikakva plana. I na kraju, djeca s vremenom postaju sve uspješnija u prilagođavanju svojih strategija zadacima koji se postavljaju pred njih. Tako starije dijete, koje je uvježbani čitač, smanji brzinu čitanja i usmjeriti pažnju na razumijevanje teksta ako on postane teži, dok će mlađe dijete biti sklono održavanju brzine neovisno o težini teksta.

TIPOVI PAŽNJE

Dva su osnovna tipa pažnje: nehotična i hotimična pažnja.

Nehotična pažnja sinonim je za nenamjernu i spontanu pažnju. To je primarni oblik pažnje koji nastaje spontano, bez svjesnih napora, bez prethodne namjere i podržava se neovisno o ciljevima koji stoje pred osobom. Ona ima važnu ulogu u spoznajnom razvoju predškolaca te je temelj za daljnji razvoj pažnje.

Hotimična (namjerna, voljna) pažnja jest svjesno usmjerena i regulirana pažnja. Upravo tu vrstu pažnje želimo formirati i razviti kod djeteta. Ona je, naime, jedan od preduvjeta i kriterija spremnosti djeteta za školu.

RAZVOJ PAŽNJE U PREDŠKOLSKOJ DOBI

U predškolskoj dobi prevladava nehotična pažnja. S polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i izloženosti mnoštvu informacija, dijete mora imati razvijenu namjernu pažnju i mogućnost koncentracije, koje se počnu naglo razvijati u dobi od šest godina. Tada se širi opseg dječje pažnje i mijenja krug predmeta koji privlače njegovu pažnju. S odrastanjem se povećava i stabilnost pažnje, što se u početku manifestira produljenjem dječje igre. Dijete mlađe predškolske dobi može igrati istu igru od 30 do 50 minuta. U dobi od pet do šest godina trajanje igre povećava se do dva sata. Stariji predškolci mogu održati pažnju rješavajući mozgalice ili zagonetke od 10 do 15 minuta, no to će se vrijeme sustavnim radom brzo povećavati te će ubrzo iznositi 30-ak minuta, što je preduvjet za uspješno praćenje nastave.

Svakako treba imati na umu individualne razlike u razvoju pažnje kod djece. Svako dijete taj proces prolazi svojim tempom, no u tome mu možemo pomoći poticanjem razvoja pažnje.

POTICANJE RAZVOJA PAŽNJE KOD DJECE

Ubrzani način života ne ide na ruku spontanom razvoju pažnje. Današnja djeca od najranije su dobi naučena sve dobiti pritiskom na gumb. Na taj način ne razvijaju strpljenje i “nemaju vremena” za usmjeravanje pažnje. Međutim, sve što se razvija možemo poticati i trenirati, pa tako i pažnju, o čijem opsegu znatno ovisi buduća sposobnost učenja i pamćenja.

Pažnja se može razvijati od najranije djetetove dobi. Tako možete na ogradicu dječjeg krevetića postaviti crno-bijele slike s jednostavnim geometrijskim uzorcima. Takve slike razvijat će kod bebe prvo fokusiranje vida.

Nešto starijem dojenčetu mogu se izraditi slikovnice od fotografija obitelji. Lica mame, tate, baka i djedova zadržat će pažnju svakog djeteta.

Poslije djetetu potičite pažnju igrajući se u pijesku, slažući kockice, promatrajući slikovnice (pritom mu pažnju usmjeravajte na detalje), pričajući priče, pronalazeći sličnosti i razlike među predmetima/slikama itd.

S predškolcima slažite puzzle, igrajte memory, crtajte, precrtavajte, bojite, kopirajte oblike plastelinom, rješavajte labirinte, razvrstavajte predmete prema nekom kriteriju. Društvene igre s pravilima, osim što će zabaviti cijelu obitelj, pomoći će djetetu da izoštri svoju pažnju.

Tekst: Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog i Stela Horvat, prof. rehabilitator

Foto: Thinkstock